petak, 29. svibnja 2015.

Zagor: Sedam gradova Cibole

Priča je imala veliki potencijal, koji nije u potpunosti iskorišćen. Početak nije mnogo obećavao, malo toga se dešavalo i imali smo nekoliko iritiantnih scena, kao kad Zagor i Hopi trče maraton. Onda na scenu stupa najbolji dio, prolaz kroz gradove Cibole, izuzetno dobra avantura. Sve zamke su odlično smišljene, kamo sreće da se na tome i završilo. Nažalost, Boselli još jednom nije mogao da odoli svojoj sklonosti u pretjerivanju, ubacio je Atlantidu u igru i pokvario odličan dojam priče do tog trenutka. To bi moglo nekako i proći, ali onda totalno pretjeruje kada je očigledno aludirao da je Zagor potomak Atlantiđana. Čemu to? Zašto je Boselli još jednom morao da ode u krajnost? Čini mi se da je imao prijeku potrebu da ispiše sopstvenu istoriju o Zagoru i onda je jednostavno u više navrata otišao predaleko. Stvorio je od Zagora potomka drevne civilizacije, pa je onda od njega nešto kasnije napravio i reinkarnaciju drevnog ratnika Damballaha. Danas Pahana, sutra Damballah, ko je sljedeći? Isus možda?! Šteta, da Boselli nije sklon pretjerivanju njegov run na Zagoru bio bi još bolji, a ova epizoda bi možda bila među najboljima ikada. Zašto je teško prihvatiti da je Zagor potomak običnih ljudi i da je postao junak zahvaljujući prije svega samom sebi?! To i jeste jedna od njegovih najboljh osobina, postao je od ničega ono što jeste. Boselli je vizioner, čovjek sa dobrim idejama, međutim očigledno da je potreban neko ko će s vremena na vrijeme da ga prizemlji, inače ode predaleko sa svojim idejama. Podsjeća me na Hulka koji zna sirovom snagom da pobijedi nekog oholog negativca i tako spasi svijet, a onda nastavi dalje sa razaranjem i uništi nepotrebno i cijeli grad u kojem se bitka odvija. Za čudo božije Boselli nije takav na Texu, rijetko ispipava granice karakterizacije junaka, dok je na Zagoru sklon pretjerivanjima bez granica. Ima momenta kada pomislim da je on htjeo Zagoru da zada posljednji udarac i da ga uništi, s druge strane to opovrgavaju kvalitetne priče koje je napisao. 

Crtež je priča za sebe. Na momente je Chiarolla odradio dobar posao, pogotovo u prikazu okoline, bio je detaljan što je baš neuobičajeno za njega. Većinom je brzoplet, ne pazi niti na proporcije niti na detalje. Ovaj prvi njegov rad jeste ujedno i njegov najbolji. Slabo crta Zagora i Chica, ovaj čovjek jednostavno nije stvoren da crta našeg junaka, iako se mora priznati da dobro crta kada to želi. Pepe je u vrijeme izlaska ove epizode bio zadužen za korekture, očigledno je u prvom dijelu u više navrata uskakao i crtao Zagorovo lice u krupnim kadrovima. To je veliki plus, Zagor je prepoznatljiv i mislim da su Pepe i Chiarolla obavili dobar timski rad. Pepe je takođe nacrtao Zagora na prvoj naslovnici ove priče. Interesantno bi bilo vidjeti kako je izgledala originalna Ferrijeva ilustracija, očigledno da sa tim crtežom nije nešto štimalo čim je Pepe morao da uskoči. Još jedna zanimljivost je da se u priči govori kako je div napravljen od crnog kamena, dok je na naslovnici prikazan kao da je napravljen od željeza, poput Hellingenovog Titana. 


Nema komentara:

Objavi komentar