nedjelja, 2. studenoga 2014.

Najbolje mange: I Am a Hero

"Kada u paklu ponestane mjesta, mrtvi će hodati Zemljom!"

Hideo radi kao asistent u jednoj firmi manga stripova. On je tek pomoćnik i sanjari o tome da jednog dana dobije svoj vlastiti serijal, koji bi eventualno mogao da stekne popularnost u Japanu. Novac koji na tom poslu zaradi koristi za preživljavanje i za udovoljavanje svojih sitnih potreba. Ne može se reći da je totalni luzer, ima čak i jednu djevojku, što za tipove njegovog kalibra i nije baš logično da ih jedna žena pusti na sebe. Ta djevojka mu pomaže svaki put kada je u fazi samosažaljenja, ona ga pokušava da motiviše da skupi više životne hrabrosti i da bude više uporan, te da se snovi o sopstvenoj mangi ne završe samo kao pusto sanjarenje. Zbog nedostatka samopouzdanja, Hideo često prećuti na poslu neke stvari koje mu ne pašu, tako da ga većinom svi iskorištavaju. Da situacija bude još gora, često ga muče paranoja i šizofrenija, dešava se da priča sam sa sobom ili sa svojim imaginarnim prijateljem.

Hideo je jednom vidjeo kako jedna osoba nakon saobraćajne nesreće, sa slomljenim vratom, opet ustaje i nastavlja da hoda, kao da ništa nije bilo. Međutim, i sam svjestan da je šizofreničar, on to nikome ne govori jer misli da mu je i ovoga puta mozak priredio neslanu šalu. Ali, incidenti širom zemlje počinju da se događaju, sve je više sličnih slučajeva koje i mediji objavljuju, postaje jasno da se polako priprema apokalipsa. Naš antijunak počinje sa borbom za preživljavanje.

I Am a Hero je akciona i horror manga, mada na samom početku priče sve navodi na to kao da se radi o jednom stripu iz Taniguchijevog svijeta. Zombiji se pojavljuju tek na kraju prve sveske, pa moguće da su neki čitaoci, ukoliko nemaju predznanje kakvu vrstu stripa drže u rukama, bili iznenađeni pojavom živih mrtvaca. Priča se koncentriše na Hidea, (anti-)junaka ovog serijala, pogotovo u prvoj knjizi imamo dobre reference da stvorimo njegov psihološki profil. Hideo je gubitnik na svim poljima, pa se je zbog toga teško identificirati sa likom, iako nije previše kompleksan da se ne može shvatiti. I kod kuće on najradije provodi vrijeme sam sa sobom i svojim snovima, nije baš druželjubljiv, jedino njegova djevojka ga ponekad izvede iz tih snova i suoči sa realnošću. Ona ga dobro poznaje i prihvatila ga je takvog kakav i jeste. U suštini na neki način moglo bi se reći da je Hideo bio živi mrtvac, čak i prije nego što je epidemija izbila. Možda je čak to nešto najbolje što mu se moglo desiti, jer je napokon dobio šansu da izađe iz samog sebe, a i iz stana, možda čak i dobije priliku da postane heroj.

Hidea moramo prihvatiti onakvog kakav i jeste, mada to nije nimalo jednostavno. Tokom cijelog serijala ima i previše izrazite crte poštenja, na primjer on u pustom mjestu neće razbiti snack aparat da bi uzeo vodu, već će ubaciti novčić i izvaditi jednu flašu, iako skoro umire od žeđi. Samo da napomenem da se nalazi u vremenu smaka svijeta, gdje državni zakoni više ne vrijede. S jedne strane mora se priznati da je zaista kao čovjek izrazito pošten, međutim u ovakvoj jednoj situaciji nisam ni sam siguran da li se radi o poštenju, ili je tip jednostavno nepopravljivo glup. Ima situacija kada se čovjek mora prepustiti drastičnim mjerama, dok Hideo upravo ne može da razgraniči koliko je situacija ozbiljna i da mora da se na svaki mogući način boriti za opstanak. Kao što sam rekao, vlada, policija, vojska i zakoni više ne postoje, u takvoj situaciji osnovna stvar je preživjeti, obezbijediti sebi i bližnjima hranu i vodu, kao i sigurno utočište. Hideo, tako mi se barem čini, prije bi umro od žeđi nego što bi slupao jedan takav automat da bi uzeo flašu vode. U nekim momentima sam pomislio da bi prikladniji naziv stripa glasio „I Am a Kreten“.

Zombiji u ovom serijalu su alternativna verzija nama poznatih kreatura iz filma i stripa. U ovom slučaju ne radi se o sporim živim mrtvacima sa istrošenim tijelom, već o pravim nakazama, izuzetno snažnim i pokretnim bićima. Više me podsjećaju na ljude obuzete bjesnilom iz filma „28 days“, nego na klasične zombije iz TWD. Ovakva stvorenja su po mom mišljenu interesantnija, a i u ovom obliku izgledaju više realistična. Budimo iskreni, zombiji koji se jedva pokreću, pa da osvoje još cijeli svijet, pobiju sve živo, uključujući i oružane snage?! To mi ne djeluje nimalo realistično. Ali, ukoliko su stvorenja fizički superiorna, onda je jedan takav scenario moguće zamisliti u našem svijetu. Jasno je da su i jedna i druga verzija u okvirima naučne fantastike, ali čak i na tom području je uvijek zanimljivije ukoliko se u tim granicama izgradi jedna priča sa realisitičnom pozadinom. Još ako tu i dodamo činjenicu da je autor u pojedinim momentima perfektno stavio ova čudovišta u pozu, to jest odlično kadrirao, onda vam mogu samo reći da je možda bolje da ovaj strip ne čitate po noći pod prigušenim svjetlom. Lako bi se moglo desiti da dobijete tokom spavanja noćne more. Ne samo zombije, autor je i sve druge likove i okolinu odlično nacrtao, pogotovo detaljni su prikazi gradova, dakle ne radi se o tek jednom zbrzanom djelu, već je Hanazawa uložio dosta truda i na vizuelni dio stripa. S obzirom da radnja ima spor tok, prelazi između vinjeta su perfektni, tako da imamo osječaj kao da gledamo filmske trake iz pinoirskih dana kino produkcije.


I Am a Hero ima dosta zajedničkog sa filmom „Shaun of the Dead“. U obadva slučaja su glavni akteri gubitnici i u neku ruku idioti, koji su “prisiljeni” da spletom okolnosti naprave tu i tamo poneki herojski potez, a u stvari bi najradije da se vrate u svoj zatvoreni i usamljeni svijet. Već u prvoj knjizi postaje jasno da se ne zanemaruje karakterizacija glavnog lika, baš naprotiv, moglo bi se reći da je Hideova ličnost glavna tema serijala. Nije ni to ništa novo, slično kao i u “The Walking Dead”, a i u nekim drugim apokaliptičkim djelima novijeg vremena, zombiji služe više kao ukras, kao sredstvo da upoznamo bolje ljude i njihovo ponašanje u ekstremnim situacijama. Prošle su davno osamdesete godine, kada su harali zombi filmovi sa brutalnim scenama, koje su ujedno bile centralna tema takvih djela. Nije onda ni čudo što su takvi filmovi imali samo određen krug ljudi u fanovskim bazama i što su ih ozbiljniji kritičari nazivali običnim smećem. I Am a Hero je štivo koje treba/mora da se pročita, to je ultimativni zombi strip i vjerovatno će tu i tamo oduševiti čak i one koji imaju loše predrasude prema mangama. U poređenju sa ovim stripom, TWD izgleda kao dječija slikovnica.


Nema komentara:

Objavi komentar