utorak, 2. rujna 2014.

Zagor: Vještica iz Sierre

"Ko ne kažnjava zlo, taj zapovijeda da se ono čini."



Od vremena kada je Slobodna Dalmacija počela sa Zagorovim avanturama izvan Darkwooda, mnogo toga se promijenilo u samom serijalu. Prije svega Boselli nam je podario nekoliko odličnih priča, ipak najmarkalnije je to da je stupio na scenu novi val crtača, ljudi koji stilom odudaraju od onoga što nam je do sada bilo poznato u Zagorovim pustolovinama. To je podijelilo fanove na dva tabora, jedni su i dalje žalili za starim dobrim Zagorom, drugi su bili mišljenja da je promjena nešto najbolje što se ovom junaku moglo desiti. Sigurno da je određena doza zasićenosti bila tu, ali promjene u crtažu su bile dosta radikalne, kod nekih crtača manje, kod drugih više. Ja sam bio jedan od ljudi koji na početku te promjene nije mogao prihvatiti, tek kada je prošlo dosta godina, navika je uradila svoje i malo po malo sve sam više akceptirao crtače iz tog doba. Jedan važan faktor koji je pripomogao tom dobu velikih promjena je svakako taj da su priče odisale svježinom, prije svega spomenuti Boselli se dosta trudio da nam olakša prelaz u novo doba. Promjene su morale da se dese, početkom devedesetih strip scena u Italiji je bila u velikoj krizi, morao se naći novi način da se privuku čitaoci, pa na kraju ili to autorima pođe za rukom ili se serijali moraju polako da gase. Koliko god da je kontroverzna cijela priča o tadašnjem novom valu crtača, sigurno je da su podarili serijalu određenu dozu svježine i da Zagor izlazi i dan danas, možda upravo zahvaljujući njima.

Avantura van Darkwooda je započela na samom početku regularne serije od Slobodne Dalmacije i otegla se u niz povezanih epizoda. Nakon avanture u sedam gradova Cibole, već poznati likovi Nakai i Shumavi, prate naša dva junaka i u ovoj epizodi. Za razliku od prethodnika, ovdje je sasvim druga atmosfera i totalno drugi stripovski žanr. Ova epizoda je u mračnom stilu sa elementima horrora i indijanske mitologije.
U stripu se pojavljuju novi likovi koji po ideji podsjećaju na neke druge iz prijašnjih avantura. Yenalosi su ljudi-panteri, opasna i krvoločna bića kojima upravlja vještica. U toku godina imali smo više sličnih pojava; Ljudi-vukovi, čovjek-tigar, ljudi-žabe, ukrštanje čovjeka sa divljim zvijerima i životinjama je često prisutno u Zagorovim avanturama i uvijek je povod da se od jedne epizode napravi napeta priča. Same zvijeri nisu one koje čine epizodu uzbudljivom, više se radi o kombinaciji crteža i scenarija koje daju na kraju ukupan rezultat. U ovoj epizodi je to autorima dobro pošlo za rukom, mada su ljudi zvijeri tek u drugom planu i ne predstavljaju srž epizode.
Glavni negativac u ovoj epizodi je vještica Mawanah, lik koji me po mnogo čemu podsjeća na vješticu Dharmu, jednu od negativaca ranog perioda Zagorovih avantura. Mawanah je ipak mnogo moćnija, u stanju je da pretvara ljude u zvijeri i da koristi posudu sa vodom kao da je plazma televizor. Ovo je jedan od poznatih trikova kojima su se služili hollywoodski režiseri još od pionirskih dana, takođe nerijetko se mogu te stvari naći i u fantastičnim i horror knjigama. Nije mi jasno odakle tačno potiče ta ideja da se posuda sa vodom koristi kao televizor, ali sigurno je da je sama ideja starija od pomenutog kućnog aparata. Svakako da je tako nešto povezano sa magijom, i to najčešće sa crnom.
Autori su nam dali jednu priču u kojoj imamo najstariju borbu što postoji, borbu između dobra i zla. Sasvim je upečatljivo ko se na kojoj strani nalazi. Zagor i drugovi bore se za bolju stvar, za mir i dobro, dok se Mawanah i njeni sljedbenici bore na strani zla. Ima mnogo faktora koji ukazuju na to, kao što su prizivanje demona, ubistva nedužnih osoba, kao i pretvaranje vještice u zmiju, gmaza koji se u literaturi često prikazuje kao izaslanik zla. Naravno, treba se ograditi od teorije da su zmije zle životinje, ipak od kada je svijeta vlada ta teorija. Dok je u prethodnoj epizodi granica između dobra i zla bila tanka, tj. Nakai i profesor su više pripadali nekoj sredini, ovdje je sve crno i bijelo. Mislim da je u redu što se uzeo taj pravac, inače bi previše elemenata povezivalo ovu epizodu sa prethodnom, a to autorima nije bio cilj. Cijeloj temi veliki je doprinos i odlična mračna atmosfera koja preovladava u ovoj priči. S obzirom da zvijeri napadaju samo po noći i da je vještica je glavni negativac, taj mračni stil je upravo bio pravi pogodak. Spomenuo bih još jednu upečatljivu scenu iz stripa, to je kada Zagor nakon borbe sa velikom zmijom pada na koljena i kaže da je jedva uspeo da se odupre mentalnoj snazi vještice. Rijetko smo vidjeli našeg junaka tako slomljenog i na prvi pogled nemoćnog kao u toj sceni.
Torricelli je jedan od ljudi koji nisu došli sa novim valom crtača, on je još kao mlad momak došao u Zagorovu ekipu crtača, u vrijeme kada se nije dozvoljavalo mnogo eksperimentisanja sa crtežom. S obzirom da nije imao mnogo izbora, na neki način kopirao je Ferrija, pogotovo likovi su izgledali skoro identično kao maestrovi. Za mene to nije bio dobar stil, prije svega imao sam osjećaj kao da se dobije nešto na pola puta. S vremenom i godinama on je razvio svoj sopstveni stil i danas je jedan od najboljih crtača izdavačke kuće SBE. U vrijeme kada je nastala ova epizoda, Torricelli je bio tek na putu na kojem je tražio svoj stil. Promjene u odnosu na početne radove su vidljive, ali crtež nije dovoljno evoluirao kao u današnje vrijeme. To je razumljivo s obzirom da je ova epizoda objavljena još davne 1995. godine. Takođe, već ovdje je Torricelli dao do znanja da se odmiče polako od jeftine Ferrijeve kopije i da polako stvara svoj sopstveni stil. To što epizoda odiše mračnom atmosferom i kadriranjem koje podiže napetost, isključivo je njegova zasluga.

Naslovnice je maestro Ferri dobro odradio, na dobar način opisuje epizode koje predstavljaju. Iako se ovaj strip proteže kroz tri epizode, samo jedna naslovnica je posvećena direktno ovoj priči, dok su druge dvije povezane sa epizodama prije i poslije ove avanture.

Nema komentara:

Objavi komentar