utorak, 2. rujna 2014.

Zagor: Vampirica Ylenia

Svi pričaju o vampirima a mi smo ti koji su ih izmislili, ili bolje rečeno proslavili. Sava Savanović, Petar Blagojević i Jure Grando, da njih nije bilo ne bi postojao danas ni Drakula u savremenom obliku kako ga poznajemo. S obzirom da je Bela Rakosi dobio ime po Lugosiju, a izgled prema Christopher Leeju, može se reći da ovaj mađarski baron može nama da bude zahvalan za svoje postojanje, isto tako i Zagor, koji bi bez Rakosija ostao bez nekoliko odličnih avantura siromašniji.


Vampiri u Zagorovom svijetu imaju identičan kliše kao i u najpoznatijim filmovima – boje se krsta, ne podnose miris bijelog luka, izlaze napolje samo po noći, pretvaraju se u šišmiša, aristokratskog su izgleda i imaju zašiljene očnjake. Kada već govorimo o očnjacima, interesantno je to da smo u ovoj epizodi po prvi put imali priliku da vidimo jednog vampira koji ima zašiljene zube gornje jedinice. Očigledno da je Della Monica htjeo da napusti zastarjeli kliše pa nam je dao i jednu verziju Nosferata. Kada smo već spomenuli aristokratski izgled, mora se reći da naši legendarni vampiri nisu bili tako uredni, više su bili nešto u pravcu čudovišta iz filma “Leptirica”. Za modernog vampira kriv je niko drugi do Bram Stoker, pisac koji je napravio savremenu verziju Dracule.

Iz nekog razloga su uvijek muškarci bili ti koji su bili predstavljeni kao nadvampiri, vjerovatno zbog toga što su bili jači i mogli su da izgledaju opasnije i zastrašujuće od jedne žene. U davna vremena bilo je reći sramota da je neki junak ubijen od strane jedne žene, pa makar ona bila i vampirica. U priči o Draculi pojavljuju se i njegove nevjeste, ali one su tek sluškinje svog gospodara i ne igraju neku veću ulogu. Moderna literatura i kino su ispravili tu grešku i dali feministkinjama ista prava kao i muškarcima, tako da danas nije rijetkost da vidimo u nekom filmu ženskog vampira u glavnoj ulozi.
Rauch u ovoj cijeloj priči izgleda pomalo izgubljen, kao da je dobio zadatak da vrati Yleniu i nije našao inspiraciju da napravi dobru epizodu. Ova cijela priča mi izgleda kao kopija drugog Varginog povratka, razlikuje se tek u pojedinostima. Dakle, kao i u “Božici mjeseca”, tako i ovdje vampirica pokušava da pridobije Aleca u svoje vlasništvo kojeg smatra potomkom Alexandera Wallacea. Zagor je tu da joj pomrsi planove, a pomaže mu i Ferguson. Gusara Van Zanta je u ovoj epizodi zamijenio krijumčar Vuk, ali ima dosta paralela između ta dva lika, s jedinom razlikom da ovoga puta negativac nije vampir koji se oteo kontroli. Mislim da je šteta što je ova priča tek tako bačena u vodu, izvedena bez nove ideje a radi se o jednom važnom liku kao što je Ylenia. Kraj epizode navodi na to da vjerujemo da će, ako uopšte dođe do četvrtog povratka, priča imati drugačiji tok, s obzirom da nastavak te ljubavne priče više neće biti moguć. Uopšte, koga interesuje jedna nesrećna ljubavna priča između Ylenie i Aleca?! Kapetan djeluje totalno bezbojan lik, lomljiv i neuravnotežen i to sa frizurom kao Justin Biber, ili kako se već zove onaj klinac na kojeg otkidaju tinejdžerke. Kako je moguće da se jedna žena kao grofica Varga, pa uz to još i vampirica, zaljubi u jednog takvog čovjeka? Možda zbog toga jer je on podsjeća izgledom na njenu staru ljubav? Zar je to dovoljno da se čovjek do te mjere zaljubi da poubija cijelu armiju ljudi? Zato što podsjeća izgledom na staru ljubav? Ma daj! Za mene ovo djeluje totalno neuvjerljivo. Hajde, Boselliju se moglo progledati kroz prste što je napravio jednu takvu priču, ali dati nekom prostora za još tri pune sveske da razradi još jednom sve od početka na isti kalup, to je bilo promašaj.

Još jedna velika kritika scenariju je rastegnutost epizode, totalno nepotrebno na cijele tri sveske. 282 stranice kopiranja drugog Ylenijinog povratka, pa i sam Boselli je napisao original u samo dvije sveske. Autor nije ni sam znao šta da radi sa toliko prostora, tako prvi dio sadrži hrpu “neradnje”, malte ne ništa se ne dešava, lupanje prazne slame i neki razgovori koji nikoga ne interesuju. Tačno može da se osjeti Rauchov nedostatak inspiracije, nije znao šta i kako sa tolikim brojem stranica, pa je jednostavno popunjavao prostor. Ako već Boselli nije napisao nastavak, mogla se naći alternativa, uzeti neki drugi autor, ali vjerovatno ni sam Burattini nije pretpostavljao da će jedna od najvećih “most wanted” epizoda biti jedno od najvećih razočarenja.

Zagor je u Bosellijevoj eri imao dosta buran ljubavni život, Ylenia, s obzirom da je nastala u tom periodu, mogla je postati dio te priče. U njenom prvom pojavljivanju je ostalo sve otvoreno, ona i Zagor su bili prvo neprijatelji a onda spasili jedno drugo, tako da je sve išlo u tom pravcu da nam u nastavcima predstoji jedan komplikovan odnos, koji bi možda mogao prerasti i u ljubav. Nakon Varginog povratka, ta priča je očigledno do daljnjeg stavljena na led, s obzirom da je ovdje uskočio Alec, ipak i dalje se mogla osjetiti ta tanka nit simpatije između vampirice i našeg junaka. U ovoj epizodi se udaljilo od te ideje i to tokom cijele priče. Ylenia je jedna od najseksipilnijih žena u Zagorovom svijetu, fanovima sigurno nije interesantno da gledaju neku smiješnu ljubavnu priču koja nema veze sa glavnim junakom, upravo tu mislim da je napravljena greška. Izgradnja radnje u pravcu simpatija Varge i Zagora, to bi bilo mnogo efikasnije i sigurno bi imalo više efekta kod fanova. Ok, grofica Varga jeste vampirica, ali ne treba zaboraviti da je i Marie Laveau neka vrsta vještice, pa je priča o odnosu između nje i Zagora bila efektivna i odlično funkcionisala. Nadam se da će u četvrtom Varginom povratku biti dotaknut taj dio priče, ako se to ne desi, onda je možda bolje da se više i ne vraća.

Glavni negativac ove epizode, Vuk, je kao što sam već rekao, prava je slika i prilika gusara Van Zanta. Ništa novo, tek jedan lik koji je uskočio u ulogu i trebao da nas fascinira koliko je opasan. Pretjerivanjima nije bilo kraja, ne samo da je nepobjedivi mačevalac, već je lik koji zna sve o vampirima, iako se po prvi put susreće sa njima. Od njega je napravljena neka vrsta superiornog tipa, po meni totalno neuvjerljivo, tek toliko da bi mogao da se nosi sa vampiricom i Zagorom, da bi ostavio utisak ozbiljnog i ravnopravnog protivnika. Kada se malo bolje pogleda ovaj tip je fenomenalniji od samog Mortimera, mada je to sve ostavilo utisak neuvjerljivosti. Kao da ovaj nesrećnik nije bio dovoljan, tu je još i Indijanac Crni Štit. Njega je jednom pogodio grom i tako je postao od jednog običnog ratnika nepobjediv. Uopšte se nije objasnilo šta i kako, jednostavno je postao superioran i vjeruje da je besmrtan. Tokom cijele epizode nije mi naš bilo najjasnije koju ulogu on tu igra, tako da ostavlja utisak totalno izgubljenog lika od kojeg se možda planiralo da napravi nešto više pa se u toku epizode autor ipak predomislio. Cijelo vrijeme se pričalo o njegovoj superiornosti, onda ga pri kraju vidimo mrtva, čak nismo ni vidjeli na koji način je okončao, da li se dobro borio i pao kao junak, ili ga je Vuk sa jednim potezom usmrtio.
Della Monica je obavio zaista sjajan posao. U toku godina mogla se pratiti evolucija njegovog crteža. Na početku karijere je bio previše statičan, likovi su izgledali previše kruto i pozerski. Sa vremenom je usavršavao dinamiku crteža, tako da je po tom pitanju postao jedan od najboljih u SBE ekipi. Znatan napredak vidi se i u stvaranju atmosfere, igrom sa sjenkama i stavljanjem likova u pravi kadar. Nije uobičajeno da se svaki crtač sa vremenom toliko popravi, baš suprotno, neki su sa godinama postali lošiji, kao na primjer Laurenti. Srećom pa je Della Monica jedan od onih koji je postao bolji, tako da se može reći da su njegovi crteži pravi melem za oči. Bez sumnje crtež je najbolji dio ove priče. Gallieno Ferri nam je dao tri odlične naslovnice, što i kod njega nije baš logično ukoliko pogledamo naslovnice posljednjih nekoliko godina. U zadnje vrijeme se često dešava da zakaže, većinom na proporcijama likova ili slaboj ideji, srećom pa ovoga puta to nije bio slučaj.
Epizoda je nedostojan nastavak prethodne dvije priče sa Yleniom. Ovo se sve moglo i moralo bolje izvesti. Ostaje nada da fanovi zbog ove priče neće izgubiti interesovanje za groficom Vargom i da će nam se autori jednom prilikom odužiti i dati jednu priču dostojnu ovog interesantnog lika.

Nema komentara:

Objavi komentar