utorak, 2. rujna 2014.

Zagor specijal: Mjesec kostura

Epizoda je imala u neku ruku normalan početak, nije bilo naznaka da će u toku priče promijeniti tok i pretvoriti se u jednu od priča sa nadnaravnim elementima. Prije nego što sam pročitao ovaj strip pogledao sam neke slike u najavama, zbog toga mi je bilo malo iznenađenje da upravo taj početak ide možda nekim drugim pravcem nego što sam očekivao. Tek poslije sedamdeset stranica dolazi do prvih naznaka da će ipak doći do misterioznih pojava i da će te stvari obilježiti ovu epizodu.


Meni se lično dopalo što je radnja uzela jedan takav tok, inače bi epizoda bila i previše obična, u svakom pogledu. Ono što je interesantno je to da me priča podsjetila ne jednu drugu, naime na epizodu “Pećina mumija”, prije svega zbog skrnavljenja indijanske grobnice. Mada je po meni ova priča kvalitativno ispod spomenute epizode, ima dosta paralela. Jedna od presudnih stvari što se tiče kvalitete epizode je svakako crtež, naravno da debitant Gramaccioni nije mogao da dočara tu atmosferu kao Ferri, ipak ne može se reći da se nije potrudio. Duhovi i nisu baš rijetka pojava u Zagorovim stripovima, poput Magičnog Vjetra, tako je i Zagor jedan strip koji je mješavina klasičnog westerna i nadprirodnih priča. Upravo to daje serijalu širok spektar tema koje može da obrađuje, tako se može reći da jedan takav serijal nema granica, samo ukoliko se ima dovoljno mašte. Naravno da kvalitet epizode zavisi od njene razrade, bilo je boljih i lošijih sa sličnim temama, ali za mene je upravo taj Zagor onaj pravi, strip kakvog sam ga upoznao i zavolio.

Jedna od stvari koja mi je zapala za oko je to što se jedan dio radnje bavi ljubavnom temom između različitih nacionalnosti, u ovom slučaju između bijelca i jedne mlade Indijanke. Lično mislim da te stvari uvijek dobro funkcionišu u jednom mediju kao što je strip, mada na žalost i suviše rijetko vidimo takve stvari. Jasno je gdje ima ljubavi da je prisutna i određena doza patetike, međutim, malo patetike nije na odmet. Nema boljeg načina da se pokaže kako dva naroda mogu međusobno da funkcionišu od ljubavi, upravo je to nešto što može da promijeni mišljenje zaraćenih strana o svojim protivnicima. To se upravo desilo i u ovoj epizodi, kako se moglo primjetiti, nakon određenih događaja koji su se desili, mladićev otac je očigledno dobio drugačiji uvid na narod Indijanaca, pored toga što je prije ljubavi između njegovog sina i Indijanke imao poprilično radikalan stav. Žao mi je samo što ta ljubav nije dobila više pažnje u stripu, mislim da bi cijela priča ispala još dosta efikasnija da je to bio slučaj.

Gramaccioniju je ovo prva epizoda koju je nacrtao za Zagora. Solidno je odradio svoj dio posla, podsjeća stilom pomalo na mladog Torricellija, mada nije toliko dobar kao on na početku karijere. Pozitivno je to što je na dobar način dočarao mračnu atmosferu, vidi se da mu leži ovaj žanr. Ima problema sa proporcijama, pogotovo lica iz profila ne crta baš najbolje, takođe, dijelovi tijela su ponekad izduženi ili prekratki. Primjetio sam da kod negativaca crta ekstra deblje podočnjake, što mislim da nije dobra ideja, jer kod likova u stripovima koje crta može odmah da se primjeti ko kojoj strani pripada. S obzirom da je ovo njegova prva epizoda, nadam se da će sa vremenom poboljšati stil. Ferri je nacrtao dobru naslovnicu koja na dobar način opisuje ovu epizodu.
Priča je sasvim solidna, ima dobru razredu i interesantna je prije svega zbog premijere novog crtača. Što se tiče edicije specijala, sigurno da ima dosta boljih epizoda, ali ima ih i dosta gorih.

Nema komentara:

Objavi komentar