utorak, 2. rujna 2014.

Zagor specijal: Crni plamen

Najstarija borba je sukob između dobra i zla. Bez obzira o kojoj vjeri se radi, uglavnom uvijek postoji Bog i neka vrsta đavola ili demona koji predstavlja samo zlo. U Indijanskoj mitologiji su to Manitu i Wendigo. Manitu je prikazan na različite načine, ponekad kao biće sa ljudskim tijelom i bizonovom glavom ili u obliku orla, ali najčešće se govori o tome da može da bira oblik koji uzima. Od epizode “Divovi dobra i zla”, Manitu u Zagorovom serijalu ima oblik dječaka. To nije baš ono što smo navikli u drugim stripovima, ali, mora se priznati da ipak ima smisla.


Djeca simbolizuju neiskvarenost, nevinost, sreću i sve što je pozitivno, upravo stvari što predstavljaju dobru stranu. Kiki očigledno i želi da ubjedi ljudi da je on sve to, ali ne treba zaboraviti da je on ipak Bog i da kao takav može biti i okrutan. Prisjetimo se samo kako je u prvom susretu prijetio Zagoru ako ne ućuti da će narediti orlu da mu iskopa oči. U slučaju Hellingena bio je i previše popustljiv, ne treba zaboraviti da ga je on čak i kamenom gađao i da nije bio za to kažnjen. Ima ona stara izreka - “čudni su putevi gospodnji”.

Wendigo predstavlja sve suprotno od Manitua - ima strašan izgled, zao je, pakostan, zavidan i okrutan, cijeni ljudske slabosti i mane. Borba koju on vodi nikada nije fer, puna je prevara i podvala, od tih stvari se on i hrani. Iskorišćava slabe ljude, oni koji su skloni da podlegnu njegovim izazovima, ti mu daju snagu i preko njih sprovodi svoju volju. S obzirom da se u religijama govori o tome da će zli ljudi poslije smrti doći u pakao, to govori da se ipak radi o prevarantu, svoje sljedbenike na kraju on sam kažnjava, jer su oni jedini nad kojima ima moć. To je priroda zla, ne treba se nadati da onaj koji ga čini može uživati jednog dana s druge strane smrti.

Heyoka je jedan od tzv. “naopakih” Indijanaca. To su ljudi koji u svojim vizijama razgovaraju sa Gromom, bogom hrabrosti i da bi mogli koristiti njegove čarolije oni rade sve naopako, govore obrnuto od onoga što misle da kažu, jašu i hodaju natraške. Heyokin susret sa Chicom na početku epizode spada među najkomičnije scene u Zagorovom serijalu. Pravo je uživanje posmatrati njih dvojicu kako se (ne)sporazumijevaju. Naopaki Indijanci su stvarno postojali i bili su već tema i u drugim stripovima, kao na primjer u Manarinoj priči “Čovjek od papira”.
Malo iznenađenje je da se u ekipi `sedam veličanstvenih` nalazi i Satko, Cherokee Indijanac koji je ujedno i advokat. Za njega se ne može reći da je jedan od jačih tipova koji je zaslužio po tome mjesto u ovoj grupi, ipak mislim da se radi o jednoj drugoj stvari a to je da on i jeste jedan od najvažnijih crvenokožaca, mada tu fizička snaga ne igra najvažniju ulogu. Kao advokat on se bori za prava svoga naroda, a u jedinoj državi gdje Indijancima sila ne pomaže, može se reći da je način njegove borbe efikasniji od onih koji pokušavaju putem fizičke borbe da riješe probleme. Interesantno je i to da Satko ovdje po prvi put nosi originalnu odjeću svoga naroda, dok je do sada kao Indijanac imao tipičnu odjeću jednog crvenokošca iz Zagorovih stripova.
U ovoj priči ima jedan veliki propust, to je da imam osjećaj kako je ova epizoda zamišljena sa jedan strip sa većim brojem stranica. Već od dijela kada su sedmorica odvažnih došla u drugi svijet, mogu se primijetiti rupe u radnji. Sve izgleda previše zbrzano i pomalo haotično, kao da fale pojedine vinjete između onih koje su prikazane u stripu. Došao sam do zaključka da je Mauro Boselli ovdje napisao scenario za jednu dosta dužu epizodu i da je iz nekog razloga cijela priča morala da se sasiječe i suzbije na 128 stranica. Mislim da je ovo velika šteta, moglo se od ove priče napraviti jedna legendarna epizoda, ali za to je trebalo da ima najmanje duplo više stranica. Ferri je u stripu obavio odličan posao, ali naslovnica je totalno loša. Na prvi pogled bi se pomislilo da su ova čudovišta ljudi-mačići. Ova priča je nešto kao uvod u epizodu “Hellingen je živ”, u kojoj se opet pojavljuju Heyoka i Wendigo.

Nema komentara:

Objavi komentar