utorak, 2. rujna 2014.

Zagor: Riječni vukovi

Kada uzmu oružje u ruke, neki ljudi dobiju čudne ideje...Oružje u ruci ti ogoli dušu.

Poslije epizode 500 izgleda da je serijal konstantno dobio na kvalitetu, nove i poznate priče su podigle nivo koji prije toga nije bio na zavidnom nivou. Za kratko vrijeme Cajelli je napisao dvije priče, sa prvom je odradio dobar posao, što mu ovdje nije baš najbolje pošlo za rukom. Ovo je scenarijski gledano jedna od slabijih epizoda u periodu od brojeva 500-550.

Priča nije neki novitet, imamo poznati tok, likove i dosta je predvidljiva. Ne kažem da je ovo loše, daleko od toga, ali jednostavno je nešto što nam je već poznato. Ideja sa paramilitarnim vojnim jedinicama nije nova, imali smo u nekoliko navrata slične grupacije kao Crni vukovi i Riječna patrola, Riječni vukovi mi djeluju kao neki miks ovih grupa, i to ne samo kada se radi o sličnosti sa imenima. Razlika je u tome što su Riječni vukovi ustvari pozitivni, izuzetak su izdajnici koji se nalaze u njihovim redovima. Mislio sam da će cijela grupacija da se ispostavi kao negativna, međutim to nije bio slučaj. Kako smo doznali sve je bio nesporazum, oni su kao i Indijanci žrtve prevare.

Nisam siguran šta da mislim o autoru Cajelliju. Do sada je napisao nekoliko epizoda koje dosta variraju u kvaliteti. Epizoda “Čovjek koji je došao s kišom” je odlična, “Ratnici noći” dobra, dok je na primjer “Krvavo pismo” jedna od najgorih koje sam pročitao. Ono što mu nedostaje do sada je jedna priča s kojom bi se dokazao da je u stanju da napravi vrhunski scenario, umjesto toga piše priče koje su do sada dosta puta prožvakane, kao da je jedan od autora koji godinama radi na serijalu pa se s vremenom istrošio. Ukoliko u prvih nekoliko epizoda nije još nijednom uspeo da oduševi, na stranu pomenuti almanah, onda je upitno koliko je sposoban da odradi jedan dobar scenario sa novom idejom. Iskreno se nadam da će nas ubuduće uspjeti barem jednom pozitivno da iznenadi i napiše priču s kojom može da nam dokaže da je više od trećerazrednog autora.

U epizodi smo imali da vidimo priliku da Chico ipak nije toliko slabašan kako ga većinom zamišljamo. U jednoj sceni on, Zagor i Zapruder marširaju šumom i ovaj posljednji je na izmaku snage dok ga Chico bodri da nastave dalje. Većinom je simpatični debeljko taj koji se prvi preda, ali izgleda da je to samo slučaj kada maršira pored Zagora, u poređenju sa drugim ljudima može se reći da je izdržljiv. Interesantna je pojava i neke vrste Magnuma, koji koristi jedan od vojnih zapovjednika. Dobili smo objašnjenje u tome tako što je ovaj sam konstruisao oružje koje je danas poznato kao jedan od najsmrtonosnijih revolvera. Možda je taj vojnik jedan od predaka Dirty Harryja, sve je moguće. Crnac Mubaladži mi je djelovao kao interesantan lik, šteta što mu je posvećeno malo pažnje u stripu. Zapalo mi je za oko da se prilikom fizičkog okršaja koristio borilačkim tehnikama profesionalnog rvanja. Protiv svojih protivnika upotrijebio je tehnike chokeslam i clothesline. U stripu ima dosta brutalnih scena, probijanje vrata strelicom i razne vrste ubijanja su prisutne. Crtač je te scene dobro dočarao, tako da epizodi daju djelimično slašerski ukus.


Bisi je naprosto oduševio u ovoj epizodi. Ovo je njegov drugi rad na serijalu, moram priznati da sam se pitao da li će nastaviti toliko dobro da crta ili se možda odluči za neki drugi stil i negativno iznenadi. Srećom, to se nije desilo, ostao je vjeran realističnom stilu crtanja. Po meni je on možda čak i najbolji crtač trenutno u Zagorovoj ekipi i ujedno i u cijelom SBE. Način kadriranja, nacrtani likovi i okolina, sve je apsolutno na najvećem nivou. Iskreno se nadam da će ovaj crtač u budućnosti dobivati nešto bolje i značajnije priče, a ne kao u prva dva puta tek prosječne. Ferri je nacrtao dvije naslovnice prema skoro identičnim slikama iz dotičnih epizoda, a alternativne Bisijeve naslovnice možete da pogledate ispod ovog teksta.


Nema komentara:

Objavi komentar