utorak, 2. rujna 2014.

Zagor: Prokleta dolina

Mnogo epizoda imaju lokalnog šefa nekog mjesta kao glavnog negativca, razlike između tih i ove priče su u nijansama. Ovdje imamo Quimbyja, čovjeka oholog izgleda, jednog od tipičnih ugojenih prasaca koji su spremni sve da urade da bi došli do cilja. Većina takvog ološa okružena je snagatorima ili sposobnim ljudima što obavljaju prljave poslove, jer takvi tipovi rijetko lično prljaju ruke nečijom krvlju. Ne radi se o tome da se oni gade tih stvari, jednostavno to su ljudi koji grade političku karijeru, zbog toga pokušavaju da ne budu lično umiješani u takve poslove. Iako na kraju krajeva svi znaju ko stoji iza određenih zločina, oni uvijek imaju neki as u rukavu da bi se mogli na kraju da izvuku, jer će kada dođe vrijeme negirati bilo kakvu vezu sa izvršiteljem zločina.


Takvi ljudi nisu nimalo manji krvnici od onih koji lično prljaju ruke, čak su još gori, jer oni su ti koji vuku sve konce u pozadini. Uvijek sam smatrao takve kriminalce opasnijim od onih snagatora ili revolveraša, upravo zbog toga što je mnogo teže dokazati da oni stoje iza zločina, jer kako sam rekao, s obzirom da ne prljaju ruke, ne mogu se uhvatiti na djelu. Interesantno je to da većina takvih likova u Zagorovim epizodama strada na kraju na neki neočekivani način, kao da autori nemaju živaca da sve pred sudom razriješavaju pa zato se posluže dobrom starom kaznom – božijom kaznom. Produžena ruka glavnog zločinca u ovoj epizodi je Hawes, lik koji obavlja prljave poslove, nekadašnji vojnik sada plaćenik. Oko sebe ima cijelu malu armiju sposobnih ljudi, kriminalaca najgore sorte koji obavljaju zadatke ne postavljajući pitanja. Pokolj nad jednim narodom ili obično ubistvo jednog prosjaka, za njih tu nema razlike, to je za te osobe ništa drugo do posao. U jednom trenutku mi se učinilo da je Hawes kao negativac pun pogodak, pogotovo što sam u prvom dijelu epizode dobio utisak da je ravnopravan protivnik Zagoru, međutim, sam kraj priče je ipak pokazao nešto drugo. Šteta, mislim da se ovdje moglo malo više žonglirati u izradi ovog lika i da bi tako ostavio bolji dojam nego što jeste.

Strip junaci ranijeg perioda su većinom superiorni, bilo da se radi o intilegenciji, snazi ili drugim osobinama. S obzirom da je Zagor stvoren prije pedeset godina, nije ni on pošteđen određenih osobina koje ga čine nadmoćnim likom. Pogotovo od dolaska novog vala crtača, početkom devedesetih, naš junak pokazuje i dosta mana. Vjerovatno su autori bili pod pritiskom globalnog trenda da su nepobjedivi superjunaci out. U ovoj epizodi imamo jedan dobar primjer jedne velike mane našeg junaka, to je nervoza. U momentu kada mu je Hawes počeo da priča o Indijancima, Zagor ga je prekinuo udarcem u stomak. Mislim, čemu to? Zar nije mogao na pametniji način razriješiti situaciju, dijalogom, pa makar i verbalnim?! Ne, Zagor ga je udario i automatski uvalio sebe u nevolju, kao i jednu nevinu ženu koja je ranjena tek tako u prolazu. Tu se povlači pitanje da li je naš junak popustio na živcima, s obzirom da ovo nije prvi put da dijalog vodi šakama. Kada se samo sjetim koliko je tek puta napadao vođe utvrda, jer su rekli nešto što njemu ne odgovara. Često je znao da debelo plati zbog toga, završi u zatvoru ili bude isprebijan od mnogobrojnijeg neprijatelja. Činjenica jeste da bi uštedio sebi, a i drugima, mnoge probleme da ponekad pokuša na nešto miroljubiviji način da diskutuje. Da živi u našem dobu, on ne bi izlazio iz zatvora. Fizički napad, samoprozvani djelitelj pravde, to su stvari koje su zabranjene u svim zemljama civilizovanog svijeta.
Massimo Pesce je solidno odradio svoj dio posla, čak iznad očekivanja. Najviše mi se dopalo što je na efikasan način napravio atmosferu, prije svega zahvaljujući dobrom sjenčenju i kadriranju. Mogu se primjetiti mala odstupanja u proporcijama likova, ipak, to nije toliko strašno da bi pokvarilo ukupni dojam o stripu. Njegov crtež ima dosta paralela sa onim od Gambe, ali i pored djelimične sličnosti, Pesce je ipak za klasu bolji. Ferri je takođe odradio solidno svoj dio posla. Druga naslovnica podsjeća malo na onu iz maxija “Dugo putovanje”, pogotovo što se tiče Zagorove poze.
Sve u svemu jedna solidna epizoda, sigurno ne spada među najbolje, ali ima i dosta lošijih.

Nema komentara:

Objavi komentar