utorak, 2. rujna 2014.

Zagor predstavlja: Chico revolucionar

Taman kada sam pomislio da se bliži kraj ovom mučenju sa Chicovim specijalima, uzmem u ruke ovaj strip i zapitam se zašto je Burattinijev humor tako kasno proradio. Do sada sam sve stripove ove edicije koje je nacrtao Gamba trpao u jedan koš, međutim, upravo sada, sa ovim predzadnjim brojem, došlo je do toga da sam promijenio mišljenje. Preko dvadeset epizoda, koje su većinom bile natrpane nekom vrstom humora za predškolski uzrast, crtač Gamba je uništavao Chicovo lik i djelo, barem što se tiče toga ako ga smatramo humorističkim likom čija je dužnost da nas sa vremena na vrijeme nasmije.
Nedavno sam po ko zna koji put pročitao opet epizodu “Divovi dobra i zla”, i zaključio da tu ima više humora nego u svih dvadeset i kusur epizoda koje je potpisao Gamba. Pomalo tragično kada humoristički serijal ne može da ispuni svrhu svoga postojanja, tako da se čitanje tih stripova pretvori u pravo mučenje. Naravno da loš kvalitet ovog serijala ne može samo Gambi da se prikači, istu toliku odgovornost snose i autori koji su očigledno tokom rada na ovom serijlau bili operisani od dobrog humora. Gamba je taj koji je imao tu nesreću da radi stripove velikih autora koji su imali svi od reda loš dan kada su pisali scenarije za Chicove pustolovine. Od Sclavija, pa sve do Burattinija, nijedan autor nije napisao neku priču koja bi se mogla smatrati dobrom, prije svega smiješnom, jer to i jeste bila svrha ovog serijala. Kao što sam rekao, tek u predposlednjem broju ima naznaka da je ovaj cijeli poduhvat mogao dosta efikasniji da ispadne, dokaz je ova epizoda. Jasno je da je Gamba čovjek koji nije u stanju da svojim crtežom prikaže dobar humor, vjerovatno je najveći problem što nije najbolje kadrirao epizode i stavljao Chica u scenu kako je to bilo potrebno, ipak, u ovoj priči se još jednom potrudio koliko je mogao, dao sve od sebe, tako da smo na kraju dobili jednu epizodu kojoj se čovjek može sa vremena na vrijeme i nasmijati.

Jedna od prvih stvari koja me obradovala je bila ponovni susret sa jednim poznatim likom, kengurom Arthurom. Ko se ne sjeća legendarnog boks meča između njega i Chica iz vremena kada su tek krenule Zagorove pustolovine. Očigledno da vrijeme nije mnogo utjecalo na australijskog šampiona, tako je još jednom naš Chico primio dobru porciju batina. Geg sa Chicom u ulozi klauna je dobro izveden, prije svega što debeljko nije morao ništa posebno da radi niti da glumi da bi uspješno obavio svoj zadatak. Chico je od rođenja rođeni klaun, ili kako bi to Indijanci rekli, ima tu čast da ga je Manitu dodirnuo ispod skalpa. Tok epizode se mijenja u toku priče, tako da Meksikanac upada u niz nesporazuma i avantura i na kraju postaje jedan od vrhovnih vođa meksičke revolucije. Naravno, Chico daje sve od sebe da bude na visini zadatka, ali na kraju se ipak sve srećom dobro za njega završilo, prije svega zbog toga što mu je sreća bila naklonjena, jer mogao je ostati bez glave. Kada kažem sreća, teško je tu riječ staviti u istu rečenicu sa našim debeljkom, često se dešava da je upravo peh taj koji ga gura u najnevjerovatnije situacije. Ipak, kao i uvijek, Chico ima dobrog anđela zaštitnika, možda pomalo šeprtljavog, ali ipak uspije svaki put da izvuče živu glavu iz situacije u koju se uvalio.

Može se reći da je ova epizoda osvježila cijeli serijal, mada je to bilo prekasno, prije svega zbog toga što je poslije ove epizode izašao još samo jedan broj, mada mi je drago da napokon imamo jednu epizodu od Gambe koja je i više nego solidno urađena. Da su se autori oko ovog serijala malo više potrudili, možda bi solo Chico izlazio još danas, ovako nam ostaje pet prvih vrhunskih epizoda i ova priča, koja je barem odvojila od lošeg nivoa posljednje dvadeset i dvije priče.
O Gambi sam već dosta toga rekao, njegov crtež mi se nikada nije nešto posebno sviđao, čak bih rekao da je sa vremenom postajao sve gori. Ovdje se ne može pričati o nekom posebnom kvalitetu crteža i sam strip bi vjerovatno bio još dosta bolji da ga je neki drugi umjetnik nacrtao. Tokom cijelog serijala Ferri je crtao vrhunske naslovnice, tako da i ova nije izuzetak. Po mom mišljenju, ovih dvadeset i sedam naslovnica spadaju među sam vrh, ne samo Zagorovih pustolovina, već uopšte u SBE.
Ukoliko ste do sada mislili da Chicove epizode nemaju kvalitet, preporučujem vam pored prvih pet i ovu epizodu.

Nema komentara:

Objavi komentar