utorak, 2. rujna 2014.

Zagor predstavlja: Chico razbojnik

Dobar pasulj daleko se čuje!

Jedna od najboljih ideja izdavačke kuće SBE je stvaranje Chico serijala! Simpatični Meksikanac je itekako zaslužio svoju sopstvenu seriju, on je lik sa mnogo potencijala, mada njegove priče odstupaju od onih na koje smo navikli od ove izdavačke kuće. Serijale sa humorom SBE nije nikada potencirao, to je malo začuđujuće s obzirom da neki od humorističkih serijala spadaju među najuspješnije u Evropi. Disney, Asterix i Lucky Luke se prodaju kao rijeko koji drugi serijali na starom kontinentu.
Pokojni Sergio Bonelli iz nekog razloga očigledno nije bio fan takvih serijala, iako je i sam imao odličan smisao za humor. Prije svega mora se reći da Chico specijali nisu zaseban serijal, već Zagorov spin-off. U toku vremena bili smo svjedoci mnogih zaista smiješnih avantura našeg omiljenog Meksikanca, ali te dogodovštine su bile isključivo uvod u neke ozbiljnije Zagorove priče, tako da je bio pravi potez stvoriti i jednu priču u kojoj je Chico glavna uloga. I tako je nastao „Chico story“, nešto kao humoristična verzija legendarne epizode „Zagor priča...“, samo što je ovoga puta simpatični debeljko u centru pažnje. Ta prva epizoda je, slično kao u pomenutoj Zagorovoj priči, bila avantura iz Chicovog djetinjstva. Saznali smo nešto više o njegovom djetinjstvu i mladosti, ili bolje rečeno nezgodama koje ga prate njegov cijeli život. U toku godina izašle su i četiri nove epizode ovog serijala: „Chico Amerikanac“, „Chico Indijanac“, „Chico šerif“ i „Fanta Chico“. Sve epizode su obrađivale Chicove doživljaje iz perioda dok još nije sreo Zagor, osim fantasta. Nolitta i Ferri su obavili sjajan posao, poslije tih prvih pet epizoda može se reći da se do tog trenutka radilo o najkvalitetnijom serijalu izdavačke kuće SBE. Izraziti Nolittin humor, kao i Ferrijevo odlično shvatanje da ga prenese na papir, uzrokovali su kvalitetnoj seriji prvih pet epizoda, čak su i neki od tih stripova bili na uBC-u proglašeni za najbolje Zagorove stripove godine. Sve je izgledalo da ide kako treba, međutim, onda su urednici odlučili da nastave sa serijalom, i to bez dream-teama Nolitte i Ferrija. Tako se, nakon pauze od nekoliko godina, pojavio na kioscima i „Horror Chico“, kojeg su potpisali Sclavi i Gamba. Sclavi je majstor svog zanata, on je već u više navrata dokazao da ima dara za pisanje humorističkih epizoda, kako u Zagoru, tako i u Dylanu Dogu. Ipak, ovaj strip ostao je znatno ispod očekivanja, zahvaljujući prije svega Gambi i njegovoj nesposobnosti da na adekvatan način prikaže vizuelni humor. Kako se ispostavilo, on je tip koji može da nacrta dobro jedan geg, ali kada se radi o cijeloj seriji smiješnih scena, onda sve to djeluje i previše blijedo. Od dvadeset i sedam epizoda, koliko ih je izašlo u ovom serijalu, dvadeset i dvije je potpisao Gamba, dok su se scenaristi smjenjivali. Tokom vremena ovaj serijal je sve više kvalitetno opadao, pretvorio se u jeftinu zabavu za klince, rijetko koja epizoda je uspjela da izmami barem mali smiješak na licu. Ukratko, Chico specijali su se srozali od najkvalitetnije edicije do lošnjikavog stripa. Na kraju, urednici su napravili najbolji mogući potez i okončali seriju. To je bio najbolji mogući potez, najveći problem je možda u tome što je edicija izlazila jednom godišnje, tako da su autori bili pod pritiskom da odrade tu jednu epizodu, a kako već znamo, uvijek kada neko stoji pod pritiskom, većinom ništa dobro od toga ne ispadne.

Postavlja se pitanje šta su autori mogli da urade da spase serijal? Kao prvo, trebalo je vizuelno prošarati ediciju, Gamba je crtač koji je s vremenom postao previše monoton, tako da su njegove epizode ličile jedna na drugu kao jaje jajetu. Za dobar dio fanova Donatelli je čovjek koji najbolje i najsmješnije crta Chica, bolje čak i do Ferrija, tako da bi dobro bilo da je i on s vremena na vrijeme nacrtao jednu od ovih epizoda. Drugo, trebalo se izbjeći redovni ritam izlaženja epizoda, sasvim bi bilo dovoljno da je svakih nekoliko godina izlazila po jedna sveska, na taj način ne bi bilo pritiska na autore, sasvim time bi i kvalitet pojedinih epizoda porastao. Nažalost, ništa se od toga nije desilo, tako da je serija sve dublje i dublje tonula u svakom pogledu. Nije ni sada kasno da se na neki način ova edicija oživi, Venturi je crtač koji bi odlično odgovarao ovom vizuelnom dijelu stripa, ali najvažnije je da se ne ide više na jednogodišnji ritam, već da se objavi tu i tamo po jedna epizoda, bez obaveza i termina.

Da vidimo šta nam nudi ova epizoda. Priča počinje u Grunt Cityju, jednom malom gradiću koji je u znaku svinja. Naime, ne samo da je glavna djelatnost u tom mjestu uzgajanje svinja, već i sami stanovnici imaju krmeće face. Hajde, nije problem što su im svinjski nosevi, ali zašiljene uši su ipak pretjerivanje, to je moglo da se izostavi. Interesantno je da već na prvim stranicama imamo scene gdje još jednom vidimo Chica u zavodničkoj ulozi, ovoga puta je osvojio srce jedne krmače. Njegov latinski šarm je i ovoga puta neodoljivo udario, mlada prasica nije imala nikakvu šansu. Bila je to ljubav na prvi pogled, čim je krmača ugledala simpatičnog Meksikanca, debelog i uvaljanog u blato, odmah su oko njene glave počela da vijore srcad, tako da joj ništa drugo nije preostalo već da se sa svim svojim salom baci na našeg junaka. Nakon nekoliko uobičajenih nesporazuma, na scenu stupa i Zagor. Tu otpočinje već poznata šema sa retrospektivom i novom pričom iz Chicove prošlosti. Saznajemo da je Meksikanac već stari poznanik u ovom gradiću, samo što je tada bio poznat pod imenom „Meksička Zvijer“, sa glavom ucijenjenom na 5.000 dolara. Kao što već možete da pretpostavite, radi se o još jednom iz niza nesporazuma iz života našeg simpatičnog junaka. Chico završava u zatvoru, nakon što je lokalni šerif krivo protumačio njegovo ponašanje, međutim tu ne ostaje dugo, grupa razbojnika greškom oslobađa Meksikanca i odvode ga svom šefu. Nakon što je ovaj vidjeo da su mu doveli pogrešnog čovjeka, naređuje da smaknu našeg junaka. Chicu ne preostaje ništa drugo već da improvizuje, tako se predstavlja kao opasni meksički razbojnik, na taj način uspjeva da spasi sebi glavu. Problem nastaje kasnije kada treba da dokaže koliko je vrijedan kao bandit, naravno da naš debeljko u takvim situacijama sve upropasti što mu padne u ruke. Tačno je to da debelog Meksikanca često prati peh u životu, upada u nepotrebne nevolje tek tako, al s druge strane može se reći da je on i čovjek koji je rođen pod srećnom zvijezdom. Budimo iskreni, da nema toliko sreće, pa zar bi jedan takav idiot mogao preživjeti pet minuta u jednoj divljini kao što je Darkwood?! Da ne govorimo o tome da ima za neprijatelje najveće zlikovce tog doba. Sve u svemu, Chico još jednom proživljava niz nespretnih događaja i šeprtljavosti, te situacije su predodređene da prikažu humor ove priče. Da li vam je to zaista smiješno, o tome presudite sami. Meni ovaj strip nije uspjeo izmamiti ni smiješak na licu, iako se može reći da u pojedinim momentima djeluje zabavno, ipak nije smiješno.

Naslovnica je izuzetno dobra, kao i sve druge iz ovog serijala. Ferri je očigledno uvijek bio dobro raspoložen da nacrta simpatičnog Meksikanca, a srećom edicija je izlazila još u doba dok je stari maestro bio u punoj snazi, tako da naslovnice nisu patile od boljki loših proporcija i nemaštovitosti, kao što je bio slučaj u kasnijim godinama sa redovnom serijom.

Nema komentara:

Objavi komentar