utorak, 2. rujna 2014.

Zagor: Mrtvačka Glava

Koliko puta smo do sada imali priče sa pobunjenim Indijancima? Mislim da nema broja. To je upravo ono što se očekivalo od ove priče, srećom, u toku epizode dolazimo do saznanja da se radi o mnogo kompleksnoj epizodi nego što nam se to na prvi pogled učinilo.


Mrtvačka Glava, maskirani Indijanac koji se vratio iz mrtvih, ili možda ipak nije. U toku epizode malo toga saznajemo o njemu, da li je on vaskrsli poglavica ili ipak neko ko se preobukao u preminulog Indijanca. Ono što je još važnije je to gdje je bio sve ove godine od kada je proglašen mrtvim i zašto se upravo sada vratio. Ja sam relativno rano otkrio o čemu se radi, pogodio sam čak i osobu, međutim, ono što nisam mogao da odgonetnem su motivi za takav jedan potez. Moram priznati da me je kraj priče dosta iznenadio, ipak sam mislio da će sve otići po poznatoj šemi u drugom pravcu. Iako je sve izgledalo kao da se već zna ko su dobri momci a ko zli, ta nit se u toku epizode izgubila. Ko su u stvari ovdje dobri momci? Bijelci koji pokušavaju da se odbrane od Indijanskih napada, organizuju se u grupe da bi spasili sopstvene živote? Ili su to ipak Indijanci, ljudi koji su na silu strpani u rezervat gdje kao robovi trebaju da čekaju smrt? Teško reći. Mislim da su obadvije grupe donekle u pravu, s druge strane prave greške i odabiru možda pogrešna sredstva da bi promijenili situaciju.

Toninelli se ovdje poigrao sa čitaocima, kao što sam maloprije rekao, sve je išlo poznatom šemom a onda se ispostavilo drugačije. Na početku priče imamo jednog Indijanca koji očigledno pokušava da povede pleme u rat protiv bijelaca, međutim, razvoj radnje nam otkriva pojedinosti i odjednom nije više sve crno i bijelo kako nam se činilo na početku.

Kontroverzne scene u stripu pojavljuju se skoro pred sam kraj priče, gotovo pa nevjerovatne za poznavaoce Duha sa sjekirom. U sukobu sa Damonom, čovjekom koji ima oko pedesetak godina, možda čak i više, Zagor se odlučuje za kukavički potez i bježi u sred borbe. Duel je trajao nekoliko minuta, izgledalo je da su protivnici na istom nivou, ali onda, nakon udarca sjekirom u glavu i spoznaje da se Damon još uvijek drži na nogama, naš junak razmišlja kako je ovaj tip neuništiv i odlučuje se za ovaj potez. Biću iskren, ovako jadnog Zagora još nikada prije ili poslije nismo vidjeli. Borio se on i protiv jačih protivnika, ali nikada se nije odlučio za povlačenje, barem ne u situacijama kada su protivnici bili normalna ljudska stvorenja. Rock Damon je normalan čovjek, na prvi izgled uopšte nije upadljiv po snazi, ali se pokazao kao tvrd orah. Ipak, autori su odlučili da naprave ovako nešto i razbiju iluzije svima onima koji su mislili da je Duh sa sjekirom nepobjediv. Jasno je da je Zagor u prošlosti gubio duele sa protivnicima, ali ipak se borio dostojanstveno do samog kraja. Ovdje je možda mogao i da pobjedi, možda i ne, to nikada nećemo saznati. Ono što je još gore je to kada je pobjegao da se sakrio i mučki napao Rocka sa leđa, zaista nevjerovatne scene. Ovaj dio ostavlja na mene utisak da je Zagor spreman na sve da bi pobijedio, pa čak i na nepoštenu borbu. Sramotan potez našeg junaka! Kada u budućnosti budemo pričali o herojstvu, snazi i poštenju Duha sa sjekirom, ove scene će uvijek biti prisutne, scene u kojima se Zagor ponio kao kukavica i kao nedostojan lika kojeg predstavlja. Nevjerovatno!

Donatelli je dobro odradio svoj dio posla, nakon toliko godina stari lisac je ovdje dokazao da je još uvijek sposoban da nacrta epizodu na nivou. U nekim scenama možemo da vidimo njegovu čudesnu atmosferu, odlično prikazanu ciljanim kadriranjem i sjenčenjem. Ovo je jedna od posljednjih epizoda koje je dobro nacrtao, već kratko poslije dolazi do naglog pada kvaliteta crteža, prije svega zbog bolesti koja je nekoliko godina kasnije odvukla maestra u smrt.
Solidna epizoda, markantna zbog Zagorovog kukavičluka i spoznaje da naš junak nije uvijek idol kojeg bi trebao da predstavlja.

Nema komentara:

Objavi komentar