utorak, 2. rujna 2014.

Zagor maxi: Tajanstveni otok

To je noćna mora...Ja samo sanjam!


Tajanstvena ostrva. Šta ima interesantnije od tog naziva ukoliko se želi da napiše neka misteriozna priča?! Inače, taj naziv je mnogo popularan na strip sceni, Dylan, Tex, pa čak i Zagor u jednoj drugoj formi, služili su se identičnim ili sličnim nazivima priča. Ne samo strip scena, u književnosti i u filmovima to je takođe jedna od najčešćih tema uopšte. Stvar je u tome da je jedno ostrvo svijet za sebe, tu autor može da pusti maštu na pašu, da ubaci misteriozne elemente čije je postojanje teško objasniti u našem svijetu. Ostrvo je samo po sebi odsječeno od ostatka svijeta, nerijetko su flora i fauna drugačiji, ukoliko se radi o jednom avanturističkom štivu, onda se može ići u krajnost i pretjerati na svim poljima. U igru se mogu ubaciti izumrla stvorenja, biljke i životinje, i sve se to može objasniti drugačijim klimatskim i životnim uslovima, mi ćemo progutati priču. Bez obzira da li dinosauri ili veliki majmun po imenu King Kong, u jednoj “ostrvskoj” priči, sve je moguće. Prije, u nekada davna vremena manjeg stepena informativnosti, ljudi su vjerovali u mnogo stvari za koje se na kraju ispostavilo da ipak nisu tačne. Vjerovalo se da u dalekim zemljama i izolovanim ostrvima postoje mitska bića iz mašte, nije bilo dokaza koji su mogli narod u suprotno da uvjere. Pa čak i u današnje vrijeme, još uvijek je interesantno pogledati neki film ili pročitati knjigu u kojoj se radi o zaboravljenim svjetovima. Ono što je važno za ovo priču je, da li ovdje uopšte ima klasičnih elemenata jedne misteriozne ostrvske priče. Pa, Burattini se potrudio da nas, još jednom, dobro povuče za nos.
Ova epizoda ima odličan početak, priča ima tu tajanstvenu notu i sve baca na to da smo dobili priliku da držimo jedan od najboljih maxija u rukama. Zagor i Chico nalaze se na jednom brodu koji je nasukan na hridinama, mračna atmosfera obmotava događaje. Već poslije dvije stranice osjeti se određena napetost, pomalo s nevjericom čudim se da su me duo Burattinija i Chiarolle pridobili već na samom početku stripa. Stvar je jasna, ova epizoda kao da je napisana samo za Chiarollu, sve vuče na to da se radi o njegovom životnom djelu,pa možda, po prvi put da i ja kažem da je ovaj crtač odradio odlično svoj dio posla. Tu su i tajanstveni urlici sa ostrva, mrtvi mornari, jeza u vazduhu, šta čovjek više da poželi?! Okrećem opet prvu stranicu, samo da se još jednom uvjerim da je Burattini autor ove priče, a ne Stephen King. Vidim Burattinijevo ime, mislim, možda je štamparska greška, nije prvi put da se Ludens zezne sa unosom teksta. Idemo dalje, sve navodi na to da je nešto sa broda oslobođeno, ali šta, da li se radi o nekom čudovištu, ili ipak možda samo o poznatim divljim životinjama. U tom slučaju neki od posade bi sigurno trebali znati o čemu se radi, vjerovatno su tajno prevozili neka misteriozna bića. Da napetost bude jos veća, tu su i krvožedne ajkule koje napadaju preživjele, tako možemo da zanemarimo i Chiarollinu kreativnost kako je nacrtao brod koji je nasukan na visokom grebenu, malo bode oči ta visina, ali ok, nećemo tražiti dlaku u jajetu, do sada je priča na visokom nivou, čak sa potencijalom da će biti jedna od najboljih u posljednjih nekoliko godina. I onda CAK… Flashback! Odjednom priča mijenja pravac, Chico se prisjeća događaja prije nasukavanja broda, trenutka kako su on i Zagor dospjeli u ovu situaciju. Taj flashback je kao hladan šamar, radnja se tek tako presjekla, cijela izgrađena amtosfera i napetost, iz jedne sekundu u drugu su nestali. Odjednom na scenu stupa klasični uvod u Zagorovu epizodu, scene na koje smo navikli na početku avanture, u ovom slučaju se to dešava tek poslije nekoliko desetina stranica. Možda bi se nekako i moglo preći preko toga, ali to Chicovo prisjećanje se oteglo i, tako reći, skoro sam zaboravio temu ove epizode. Napokon, poslije nekog vremena Chico završava priču, radnja opet maršira naprijed, ima nagovještaj da će opet ići u smjeru početka priče, ali onda CAK…Još jedan flashback. Ovim potezom je definitivno radnja stopirana, osjećaj napetosti nestao. Poslije dva duža prekida, jednostavno više nije moguće izbaviti epizodu iz ponora u koji je pala. Umjesto one početne znatiželjnosti, sve postaje pomalo dosadno. Da stvar bude još gora, imamo ukupno ŠEST! flashbackova u toku priče, šest puta se radnja prekida i autor nas vraća u prošlost da bi, a Burattini kao Burattini, on to nama sve fino i potanko objasnio gdje, šta, kako, ko s kime, kuda, i tako dalje. Zbog svih tih vraćanja radnje, epizoda je do te mjere upropaštena da se do kraja priče čita više sa mukom, nego sa oduševljenjem. Nevjerovatan primjer jednog scenarističkog pada u toku jedne priče, sam početak je bio i više nego fenomenalan, a onda strmoglav pad i u više navrata sasvim nepotrebno kočenje radnje kroz flashbackove. Da stvar bude gora, čak i Chiarolla, koji je na početnim stranicama oduševio, priključio se svom šefu i sa svakom stranicom crtao sve lošije i lošije, da bi u drugoj polovini priče opet crtao njegovim poznatim traljavim i karikaturnim načinom. Ostaje nam još da saznamo o kakvim se to čudovištima radi, mada, više nisam siguran da li je to više uopšte bitno.

Zagor je u ovoj priči od samog početka «alfa mužjak», tip koji ima sve pod kontrolom. Pomalo su nervirale neke scene u kojima je prikazan kao previše superioran. Recimo, zavezanih ruku skače sa krova jedne kolibe i na taj način uspijeva da onesvjesti dvojicu protivnika, sa po jednim udarcem. Te scene su bila zaista suvišne. U priči imamo još nekoliko likova koji su nosioci radnje, tu je na primjer Ink, zarobljenik sa velikim srcem. Na početku je prikazan kao skrupulozan momak sa opasnim izgledom, onda se pretvorio u «ljudinu», u tipa koji je pokazao više časti i poštenja nego neki od vojnika. Nije ovo prvi put da Burattini veliča zarobljenika, čak mislim da je to neki njegov fetiš, pretvarati zatvorenike u dobre momke, a ljude od zakona u loše. Iz tog razloga nisam nešto posebno bio ni iznenađen kada je došlo do određenih situacija u kojoj su pojedinci pokazali svoj pravi karakter. Još jedan od zarobljenika je stavljen u jednu od vodećih uloga, Angel, plavokosi momak sa dobrom naravi. Šta mislite kolike su mu šanse bile da dočeka živ kraj epizode? Poručnik Fox, glavni vojnik, ah koliko smo samo puta vidjeli takvog vojnika u Zagorovim avanturama, samo sa drugačijim imenom i izgledom. Nijedan od ovih likova neće postati besmrtan sa ovom pričom, mada me ne bi iznenadilo da Inka prije ili kasnije opet vidimo. Ima markantan izgled, ćelav je i ima tetovažu na prsima. Ako se opet nekad pojavi, prepoznaćemo ga.
Priča je imala ogroman potencijal koji je upropašten na najgori mogući način. Upravo sa ovakvim epizodama maxi izdanja gube na vrijednosti u očima fanova, sve češće je ova edicija mjesto za priče koje se ne uklapaju u redovnu seriju, kao i za crtače koji ne spadaju u omiljene



Nema komentara:

Objavi komentar