petak, 5. rujna 2014.

Zagor: Izgubljeni svijet

Južnoamerička odiseja je dugo očekivana kod Zagorovih fanova, ne samo da se očekuje nešto drugačija atmosfera od Darkwoodske, već se nadamo i boljoj kvaliteti priča. I zaista, već u prvoj epizodi novi dream-team Boselli/Rubini opravdali su očekivanja i sa pričom „Skiptar Tin-Hinan“, ponudili nam jednu od najboljih priča u posljednjih nekoliko godina. Avantura, mistika, horror, ima svega pomalo u ovoj startnoj epizodi južnoameričke odiseje, koja je predviđena da traje oko tri godine. Centralna tema cijele odiseje je potjera za Dexterom Greenom, jednim od prijašnjih Zagorovih saveznika, koji je zbog određenih okolnosti odlučio da izabere drugu stranu zakona. Nakon te epizode, uslijedile su mnoge druge, većinom je kvalitet na visokoj razini, mada ne baš do te mjere da se priče mogu da porede sa prvom iz ove odiseje. I tako, red je opet došao na naš tim iz snova da nam prezentuju još jednu zajedničku priču pod imenom „Izgubljeni svijet“. Po uzoru na istoimeno književno djelo sira Arthura Conana Doylea, Boselli je izvukao maksimum iz sebe i napisao jednu od najboljih priča u posljednjih nekoliko decenija. Da stvar bude još bolja, Rubini ništa manje kvalitetno ne zaostaje za Bosellijem i nacrtao je djelo svog života. Bio je čak toliko dobar da Boselli nije mogao da odoli i ponudio je Rubiniju više novca, samo da pređe u Texovu ekipu gdje će imati čast da se dosađuje crtajući epizode ovog jednodimenzionalnog i monotonog junaka. Na novac niko nije imun, tako je Rubini prihvatio ponudu i odlučio da svoj život osiromaši radom na Texu, pa je trenutno pod znakom pitanja da li će se ikada više vratiti svojoj prvoj ljubavi: Zagoru. Nije prvi put da se fantastični crtači otimaju sa nama najdražeg serijala i prebacuju kod Texa, tu je politiku praktikovao svojevremeno i pokojni Segio Bonelli, čovjek koji tako reći ništa drugo nije vidjeo od Texa, tu ne pomaže ni činjenica što je on lični Zagorov stvoritelj. Dobro, ne bih duže ulazio ovdje u tu temu, dosta sam imao nervnih slomova zbog ovih i sličnih gluposti.


Dakle, Boselli ovdje nije napisao tek jednu avanturističku epizodu, zaista je u ovoj priči dao sve od sebe i od početka do kraja dao nam avanturu u kojoj se može maksimalno da uživa. Držao se poznatih istorijskih činjenica sa dobrim dijelom izmišljenih elemenata, tako na primjer imamo neandertalce i dinosauruse, ali čak i tu se dobro informisao koje vrste su u praistorijsko doba živjele na prostorima Južne Amerike, tako da nam nije dao poznatog t-rexa, već neke druge vrste, ništa manje opasne. Rubini je odlično postavio Zagora na scenu, perspektive, detaljnost, raznolikost, sve je na najvećem nivou. Jedina slaba karika ove epizode je Ferri sa svojim naslovnicama, Maestro više jednostavno nije u stanju da nam pruži kvalitet iz prijašnjeg doba, tako da imamo lošnjikave naslovnice, dok pogotovo ova priča je ponudila toliko mogućnosti da se eksperimentiše sa raznim motivima. No dobro, lošnjikave naslovnice ne umanjuju kvalitet ove priče, koja je po mom mišljenju najbolja još od epizode „Divovi dobra i zla“. I da, ako nekog interesuje, ova priča je bolja čak i od „Morske strave“, ne samo scenaristički, već i vizuelno. Rubini nije nadmašio samo svoga učitelja Andreuccija, već i sve jednog crtača iz izdavačke kuće SBE. „Izgubljeni svijet“ je priča koje se vizuelno i scenaristički ne bi postidjela čak ni francusko-belgijska škola stripa.


Nema komentara:

Objavi komentar