utorak, 2. rujna 2014.

Zagor almanah: Sveta puma

Indijanska mitologija je jedna od omiljenih tema izdavačke kuće SBE, pogotovo u serijalima sa western elementima. Nerijetko se ugrađuju u priču razna indijanska pripovjedanja a i sami autori puste svojoj mašti slobodu i izmisle nove legende, za koje vjerovatno ni oni sami ne znaju koliko istine stoji iza toga. Siguran put prema uvjerljivoj prči je svakako povezati legendu sa životinjama koje žive na američkim prostorima. Indijanci imaju veliko poštovanje prema životinjama i daju im veliko značenje da su sudjelovali u nastanku svijeta i samog čovjeka. Česte su i legende u kojima se ljudi preobražuju u životinje i priče u kojima one imaju tajanstveno i sveto značenje, pa čak ih smatraju i bogovima. Bizon kao Manitu, mogli smo već više puta imati priliku da vidimo ovu interpretaciju u stripovima SBE. Posebnu ulogu ima i orao, često se poistovjećuje sa božanstvom i do sada smo imali više priča u kojima se ovoj ptici daje ogromno značenje. Čak i Zagor ima na majici sliku orla koju nosi jer je bio zaljubljen u jednu ženu koja se zove Šiver i koja je mogla da se pretvori u tu pticu. Životinje su Indijancima svete, jedu njihovo meso da bi mogli preživjeti, a ostale dijelove iskorišćavaju kao oružje ili kao nakit, za razliku od bijelog čovjeka koji zna da ubija životinje iz ličnog zadovoljstva ili da bi se obogatio. Upravo iz tih razloga neke životinjske vrste su skoro istrebljene na američkim kontinentima, prije svega bizoni.


Ova epizoda nam daje još jednom jednog bijelog čovjeka koji iz ličnog zadovoljstva kreće na lov na bijelu pumu, rijetku životinju koju Indijanci smatraju svetom. Tek tako da bi upotpunio svoju zbirku i dobio opkladu, senator Catler se upušta u avanturu koja će drugačije proteći nego što je on to zamišljao. Russo je ovdje napisao jednu priču koja nije baš nova, lovce na trofeje i svete životinje smo imali već više puta da vidimo u ranijim epizodama, što znači da ovdje nije pitanje koliko je priča originalna već o tome kakav je scenario ove epizode. Tu se može reći da je napravljena jedna solidna priča, ništa što će se dugo pamtiti, ali nije ni loša. Ugradio je u epizodi jedno stvorenje koje štiti bijelu pumu, nešto što me izgledom podsjeća na zvijer u koju se u jednoj od ranijih epizoda Tonka preobražavao. Izgledom skoro identično stvorenje, mada sam scenario nema neke veće veze sa tom pričom. Ono što mi se dopada je horror efekat koji preovladava u stripu, ne zbog brutalnih scena već zbog same atmosfere. Djelimično brutalne scene slične onima iz filma “Predator”, takođe divlji napadi zvijeri su izvedeni na jedan dobar način. Naravno da Colombi nije uspeo svojim crtežom da dostigne neke druge crtače Zagorovog serijala, ali ova horror atmosfera je bila upravo prava priča za njega.
Mnogooki je otpočeo ovu priču uz logorsku vatru i zadivljenu djecu koja su gutala svaku njegovu riječ. Ovakav početak ne vidimo prvi put u Zagorovim pričama, ima neki poseban šmek i dobar je uvod u epizodu da se na što manje stranica ispričaju stvari koje će imati veze sa samom radnjom. Dosta realistično, mogli smo vidjeti i u raznim filmovima slične scene kada je za djecu bio vrhunac dana upravo pripovjedanje ovakvih priča. Sjećam se da sam i ja kao klinac uživao u pričama moga djede kada sam sa ostalom djecom sjedio u krugu pored peći i sa dječijim oduševljenjem upijao i na poseban način doživljavao priče o junacima i misterioznim stvarima.

Ono što je interesantno je da ova epizoda ima 110 strip stranica, to je više nego što imaju ostali almanasi. Ne znam tačno kako se došlo baš do tog broja i zašto baš ovo izdanje. Možda je bilo predviđeno za redovnu seriju pa se urednik na kraju predomislio ili se radi o nečem sasvim trećem. To nije toliko ni važno, sigurno je za fanove bolje da je strip duži, propratni tekstovi ionako nisu razlog zbog kojih kupuju ovu ediciju. Iskreno rečeno ti tekstovi predstavljaju misterij, pogotovo što većinom nemaju neke veće veze sa samim stripom. U današnjem svijetu gdje internet vlada i gdje se sve informacije mogu naći za nekoliko minuta, smatram da su ovi tekstovi i više nego suvišni i da samo zauzimaju prostor. Da su povezani sa temom u stripu, moglo bi se i shvatiti, ali ovako su jednostavno suvišni.

Crtež u ovom stripu je priča za sebe. Ovo je Colombijev prvi i jedini rad na Zagoru i teško je ocijeniti njegov crtež. S jedne strane vinjete su popunjene i vidi se da je uložio ogroman rad u ovu epizodu, s druge strane pitanje je koliko se njegov način sjenčenja dopada čitaocima. Likove u krupnom kadru je izuzetno dobro nacrtao, Zagor i Chico izgledaju sasvim solidno. Problem ima sa likovima u manjim kadrovima, može se primjetiti da izgledaju dosta kruto i da fali dinamika. Colombijevo ime nije čak ni zavedeno na SBE pod autorima Zagorovih priča, a kod druge dvije epizode koje je nacrtao za Bonelli stoji njegovo ime ali nema teksta o autoru, što je većinom slučaj kod onih koji su se u ne baš prijateljskim odnosima razišli sa izdavačkom kućom. Vjerovatno više nikada nećemo vidjeti njegov rad na nekom od SBE junaka, zbog toga je ovaj strip obavezan za fanove da bi mogli vidjeti i ovu interpretaciju Zagorovog lika.
Ferri je nacrtao solidnu naslovnicu koja je za moj ukus obojena malo previše drečavim bojama. Jednom sam na googleu pronašao istu sliku koja se u jednoj drugoj zemlji koristi kao naslovnica ovog almanaha, kolorisana je sasvim drugačije i izgleda fenomenalno, pogotovo kada se sastavi cijela slika koja zauzima prostor preko prednjih i zadnjih korica.

Nema komentara:

Objavi komentar