utorak, 2. rujna 2014.

Zagor almanah: Krvavo pismo

“Divovi dobra i zla”, “Zimska Zmija” i sada “Krvavo pismo”. Osim što ova tri naslova imaju spektakularne nazive i zajedničkog strip junaka, nemaju više ništa zajedničko, pogotovo ako pričamo o kvaliteti. Možda je bilo pomalo svetogrđe spomenuti ovaj almanah sa pomenutim epizodama, bolje bi pasalo da se stavi u jednu kategoriju sa stripovima kao što su “Smrtonosna močvara” i “Noćna mora na moru”. Ova recenzija je manje preporuka za ovaj strip, više je upozorenje da uštedite novac i investirate u nešto pametnije.



Obratite pažnju na položaj Zagorove ruke i na način kojim drži sjekiru
Diego Cajelli, nakon što je kao koautor napisao almanah “Čovjek koji je došao s kišom”, jednu od najboljih epizoda posljednjih godina, ovoga puta apsolutno nije imao nikakvu ideju, sklepao je jedan dosadni scenario kakav je svakodnevnica kod klasičnih western serijala. S obzirom da je poprilično nov na serijalu, mogao i morao je napraviti neku bolju priču da bi učvrstio svoju poziciju u štafu. Ono najgore što mu se moglo desiti se upravo i dogodilo, napravio je možda i najgoru priču u serijalu Zagor. Nesporazum koji dovodi skoro do rata između vojnika i Indijanaca, zavjere i intrige koje proprate ta zbivanja, to je tema koja je bila već prožvakana u sedamdesetim godinama prošlog vijeka. Strip je evoluirao, traže se nove ideje koje mogu da privuku strip publiku, nove priče i izazovi koji su vrijedni da se baci vrijeme na njih, to su stvari koje su nam danas potrebne, a ne stripovi koji upražnjavaju prostor samo da bi se napravio broj više. Likovi u ovoj priči su totalno blijedi, bez ikakve dubine i specifičnosti. Pojedinačno nisu ni vrijedni da se spomenu, jer nisu ništa novo niti interesantno o čemu bi bilo vrijedno diskutovati.

Ništa u ovoj priči ne funkcioniše kako treba, od samog scenarija, crteža pa do naslovnice. Chiarolla u svojoj brzopletosti dao nam je nekoliko scena u kojoj likovi izgledaju totalno retardirani, imaju prekratke ili preduge udove, nerealistične akcione poze, jednostavno ništa ne štima. Kao da je Ferri osjetio o kakvom smeću se radi, on se jednostavno prilagodio kvalitetu epizode i nacrtao jednu od najgorih naslovnica do sada. Zagor sa grbom na leđima izgleda kao Quasimodo, okolina zbrzana i zamaltana zelenom bojom i nekoliko Indijanaca koji služe kao ukras. Ono što mi je zapalo za oči je Zagorova poza i grba koji me neodoljivo podsjećaju na jednu probnu naslovnicu sa Supermikeom koju je nacrtao Verni. Poza i grba su gotovo identični. Nije tajna da Ferri dobiva u posljednje vrijeme pomoć od nekog drugog crtača kod naslovnica, zato su me ove stvari navele na to da pomislim da je to, barem u ovom slučaju, Verni. Nadam se da to nije slučaj, Verni mi je drag i tako nešto bi bilo baš razočarenje. Nadajmo se da je stari maestro jednostavno imao loš dan, mada bi Ferri vjerovatno i bez prstiju na rukama bio u stanju nacrtati bolju naslovnicu. Kao da to sve nije dovoljno, naš izdavač Ludens se prilagodio situaciji i produžio naslovnicu sa desne strane za oko 1 cm., tako da smo kao rezultat te traljavosti dobili Indijanca bez jedne noge. To su sitnice na koje je Ludens morao da obrati pažnju jer je to jedna od stvari koja kao prva upada u oči.
Šteta bi bilo gubiti još više vremena na ovu priču jer to nije ni zaslužila. Ovaj strip ne samo da nije vrijedan novca koji je za njega potrošen, već bi čak trebali tražiti odštetu od SBE što su nam oduzeli dragocjeno vrijeme čitajući ovo smeće.

Nema komentara:

Objavi komentar