nedjelja, 28. rujna 2014.

Watchmen

 Radnja ove grafičke novele se odvija sredinom osamdesetih godina. Predsjednik Amerike je još uvijek Nixon, hladni rat sa Sovjetima je aktuelan. Superjunaci su još od 1977. godine zabranjeni, tako da je većina junaka otišla u penziju, dok je nekolicina njih još uvijek aktivna, ali pod upraviteljskom palicom vlade USA. Dr.Manhattan je čovjek sa pravim supermoćima, čovjek koji je nakon nesreće u jednom laboratoriju dobio skoro neograničene moći. On je u stvari i ključ američke moći, u stanju je da sam za nekoliko minuta dobije rat za američku vlast. U jesen 1985. godine pronađen je Edward Blake mrtav. Rorschach, maskirani osvetnik, zna da je Blake u stvari junak Comedian, zato počinje da istražuje smrt svog bivšeg kolege. Što njegova istraga više odmiče, to je Rorschach u sve većoj opasnosti, ali ima sreću da mu se pridružuju kolege superheroji, s kojima je u prošlosti prošao kroz mnoge avanture. Junaci su sve bliži istini o smrti njihovog kolege, ali biće iznenađeni kada saznaju odgovore za kojima tragaju.

Watchmen je po prvi put izašao 1986/87, kao dvanaestodijelni mini-serijal. U to vrijeme je ovaj serijal imao status revolucionarnog djela, kroz ovu priču su stripovi tako reći „odrasli“. Za mnoge kritičare ovo je najbolji strip svih vremena. Priča na prvi pogled djeluje kao mnoge druge iz superherojskog svijeta, tek kasnije vidimo da su superjunaci u stvari ljudi poput nas, takođe i sa svim mogućim manama. To je najviše uzdiglo ovu epizodu, upravo to približivanje akterima epizode, Alan Moore nije ovdje stvorio jednodimenzionalnu priču gdje su likovi crni ili bijeli, tek na kraju shvatamo da postoji i  između cijeli spektar drugih boja. To se odnosi na karakterizaciju likova, naravno. Watchmen je svojevremeno bio slijedeći korak u svijetu stripa, od tada su mnogi drugi junaci postali ozbiljniji, a i perfekcija likova je s vremenom umanjena, tako da su fanovi mogli više da se poistovjete sa herojima iz stripova, a ne da ih gledaju kao neka božanstva. Watchmen nam na najbolji način pokazuje da ništa nije perfektno.

Nema komentara:

Objavi komentar