srijeda, 3. rujna 2014.

Vae Victis

Tragajući za nekim strip albumom, sasvim slučajno sam naišao na ovaj strip u jednoj prodavnici stripova. Prvo naravno otvorim strip i ono što zapazim su gole ženske grudi i seks scene. Odmahujući glavom i razmišljajući da se radi o još jednom drugorazrednom seks stripu, iz nekog razloga odlučim se ipak da uzmem ovaj strip, najviše zbog toga što nisam našao ništa drugo u šopu što bi probudilo moj interes. Već nakon što sam pročitao prvih par stranica, shvatio sam da se radi o jednom zanimljivom stripu, na sreću drugačijem nego što sam ga osudio na prvi pogled.

Vae Victis je jedna serija koja je sigurno prava poslastica za sve one koji obožavaju priče iz doba kada je Caesar napao Galiju. Tokom cijele serije prikazuju se stalno bitke između ta dva naroda i to detaljno. Na izuzetno dobar način su prikazani Caesarovi planovi i razmišljanja, upravo jedna od rijetkih baza podataka koja je zabilježena iz tog doba i kojom se Simon Rocca mogao da posluži. Što je najvažnije već od prvih stranica dobijamo realne slike ne samo jednog, već svakog rata. Pokolj, silovanja, strah i glad su samo neke od stvari koje prije svega osjeti narod u jednoj takvoj situaciji. Glavna junakinja serijala Ambre već na prvim stranicama osjeti to na svojoj koži nakon što je Pompeius siluje. Silovanja su propratni dio cijeloga serijala, pogotovo nakon jedne bitke svaki put su se Rocca i Mitton potrudili da nam prikažu realnu sliku od strane pobijeđenih. U to vrijeme, a i u vremenima poslije je bilo normalno da vojska koja je odnijela pobjedu dobije zabavu i nagradu. Sam Caesar upravo nekoliko puta spominje u stripu da je on protiv toga, ali da ne može drugačije jer takva zvjerstva pripadaju svakom ratu. Sigurno jedna od najgorih stvari u ovom stripu je pedofilija. Već na početku dobivamo odvratne slike Crassusove igre sa dva dječaka. Ono što je najvažnije je ipak činjenica da su te scene prikazane negativno, tako da oni koji prave orgije sa djecom su prikazani tokom priče kao prave zvijeri u ljudskom obliku.

Ono što je važno za cijeli serijal je da vrijeme ne stoji. Iz epizode u epizodu može se primijetiti kako glavni likovi sazrijevaju i stare. Prije svega se te promjene mogu primijetiti na Ambre, koja se od jedne četrnaestogodišnje robinje transformiše prvo u borca, pa u vojskovođu i na kraju čak u kraljicu. Interesantno je takođe kako je napravila taj cijeli uspon. U tim vremenima jednu ženu nisu muškarci tek tako priznavali za vođu. Već od samog početka ona se koristila svojim ženskim čarima i slabostima muškaraca prema njezinoj ljepoti. Hrabri vojskovođa Cloudar, vođa bandita Garak, vođa Galijske vojske Vercingetorix, pa i sam Caesar su osjetili otrov Ambrinog šarma i ljepote. Nije se ustručavala da legne u krevet sa nekima od njih da bi došla do većeg cilja. Ipak sa obzirom da nije ni ona od kamena i imuna protiv ljubavi, zaljubljuje se u Milona, travara i lječnika. On kao Rimljanin stoji između dvije vatre, sa jedne strane ima odgovornost prema Rimu, a sa druge strane pokušava da zadrži ljudskost i suosjeća sa žrtvama, među kojima je i žena koju voli, Ambre. Ono što na početku između njih dvoje izgleda kao poštovanje, zahvalnost i povjerenje, pretvara se sa vremenom u ljubav. Vrijeme u kojem žive nije im dozvolilo da budu na duže vrijeme zajedno pa tako i poslije petnaeste epizode je njihova zajednička sudbina još uvijek neizvjesna. U ovoj prvoj epizodi je prikazano tek njihovo upoznavanje tako što joj je Milon spasio život, a šta može da bude veće od toga da bi se zadobilo nečije povjerenje?!

Milon i Ambre
Kao što sam spomenuo u zanimljivostima, strip se ne drži potpuno istorijskih činjenica. Osim sukoba između Rima i Galije dosta likova je premješteno u to vrijeme iz nekog drugog perioda. Ambre vjerovatno nije imala neke dublje veze sa samom Galijom, osim što su imali zajedničkog neprijatelja. Interesantno da se britanskoj kraljici oko 60 p.n.e. gubi svaki trag. U 17 vijeku ona se spominje kao glavna junakinja priče “Tragedija Bonduca” po djelu John Fletchera i Francis Beaumonta, kao i u raznim drugim knjigama tog perioda. U 19. vijeku Thomas Thornycroft posvjećuje joj jednu bistu u Londonu na kojoj je prikazana ona sa svoje dvije kćerke u ratnim kolima zapregnutim sa dva konja.

Statua na Westminister mostu koji leži na Temzi
Jean-Yves Mitton nije morao u ovom stripu da se ustručava i mogao je slobodno da crta bez straha zbog kasnije cenzure. Prikazani su ženski i muški polni organi, seks scene i sve moguće što se može zamisliti kod scena masakriranja. Čak se i na naslovnici vide gole Ambrine grudi. Naravno, da bi se vjerodostojno uopšte moglo prikazati to vrijeme i koliko, toliko dočarati atmosfera, moralo je da se postupi upravo na taj način.


“Vae Victis” je jedan strip koji će se sigurno dopasti istoričarima, onima koji tragaju za detaljima iz tog doba, ali i onima koji su u potrazi za dobrom strip pričom koja je od početka do kraja savršeno isplanirana. Zbog izuzetno izraženih brutalnih scena kao što su silovanje žena i djece, klanje i masakriranje, preporučio bih onima koji loše podnose te stvari da dvaput promisle prije nego što uzmu ovaj strip u ruke.


Nema komentara:

Objavi komentar