srijeda, 3. rujna 2014.

Thorgal 31: Thorov štit

Dugo očekivani 31. broj jednog od najboljih i najkvalitetnijih strip serijala. Da li je ova epizoda mogla da zadrži nivo prethodnika? Pa, u poređenju sa prethodnicima sigurno ne, ipak može da se primjeti napredak u odnosu na prošli broj. U ovoj epizodi, kao i u prethodnoj, opet je Jolan glavni lik u stripu. Iskreno rečeno, najbolje bi bilo da su Yves Sente i Grzegorz Rosinski odlučili da naprave spin-off Thorgalovog serijala i da krenu sa zasebnom pričom sa Jolanom u glavnoj ulozi. Na žalost, to se nije desilo, tako da je ovo u mojim očima više skrnavljenje i silovanje Thorgalovog imena jer sam Thorgal nema neku značajnu ulogu u posljednje dvije epizode. Tek toliko da se nešto ne bi pogrešno shvatilo, posljednje dvije priče nisu loše, radi se o srednjim epizodama BD produkcije, ali problem je u tome što je Sente dobio težak zadatak da nastavi priču tamo gdje je majstor Van Hamme stao. Da je Thorgal još uvijek glavna uloga, možda cijela stvar oko promijene autora ne bi toliko upadala u oči, ali realnost jeste da to nije slučaj. Činjenica ostaje da će hardcore Throgal fanovi i ovoga puta ostati razočarani. Postavlja se pitanje koliko će se to u budućnosti promijeniti, pa može se odmah reći da tu stvari ne stoje baš najbolje. Sam kraj je ostao dvosmjeran, sa jedne strane priča sa Jolanom je tek uhvatila maha i izgleda da tu ima još dosta materijala i pustolovina koje će moći da se ispričaju, sa druge strane iznenađujuće je da se Thorgal upušta u pustolovinu i tako se strip na kraju i završava. To mnogima daje nadu da će u sljedećim epizodama eventualno povratiti glavnu ulogu u serijalu, mada kao što rekoh, kraj je ostao dvosmjeran. Moguće je da su Sente i Rosinski to namjerno uradili jer ni sami još ne znaju kojim pravcem da idu u sljedećem broju, najvjerovatnije dosta toga će ovisiti o prodaji. Ako uzmemo u obzir da je i ovaj broj doživjeo popriličan uspjeh na teritoriji francuskog govornog područja, pretpostavke ostaju da se u narednom broju neće mnogo toga promijeniti.

Cijeli serijal je povezan sa nordijskim božanstvima, tako da je i sam Thorgal dobio ime po bogu Thoru. Ova epizoda je možda više nego ijedna druga povezana sa tom mitologijom. Ne samo da Jolan i njegovi pratioci odlaze u svijet bogova Asgard, već se u ovoj epizodi neki od bogova pojavljuju i lično. Nisam siguran koliko je dobro što je priča otišla u ovom pravcu jer Jolanove moći, kao i njegove rane avanture u svijetu bogova, navode do toga da je njegova uloga u istoriji čovječanstva veća od Thorgalove, što i nije baš najsretnije rješenje. Thorgal nema nikakve moći, njegovi kvaliteti se sastoje od njegove hrabrosti i dobrodušnosti, sve stvari koje se cijene kod jednog normalnog čovjeka. To je i jedna od tajni uspjeha serijala, pored svih natprirodnih stvari čitaoci se ipak mogu poistovjetiti sa glavnom ulogom, međutim sa Jolanom to uzima neki drugi pravac. Pitanje je kuda sve to vodi, ako se tako nastavi neće iznenaditi ukoliko Jolan do tridesete godine postane i sam jedan od bogova, što i nije tako nemoguće s obzirom da je u ranijim epizodama s druge strane velike vode već postao božanstvo. Mislim da tako jedan razvoj priče samo škodi serijalu, jer što je glavni lik moćniji, to je manje interesantan i manja postoji mogućnost da se jedan normalan čovjek može staviti u ulogu glavnog junaka. U svakom slučaju bilo bi dobro pročitati prvo tekst iz zanimljivosti i informisati se o nekim nordijskim bogovima prije nego što se pročita ova epizoda, tek toliko da bi se neke stvari lakše razumijele.



Rosinski je odlučio i u ovoj epizodi da se drži stila posljednjih epizoda, tj. crtanje sa direktnim kolorisanjem. Iako na prvi pogled crtež izgleda dosta impresivno, ima i svojih mana. Očigledno da je kod ovog načina rada teško na crtež prenijeti ljudske emocije i gimiku lica, prije svega jer se to primjećuje tako što mnoge linije nedostaju ili se gube u bojama. To je ipak slučaj samo kod figura koje su nacrtane u manjim kadrovima, ipak toliko primjetno da se neki likovi teško prepoznaju, toliko teško da nije odjeće i nekih markalnih znakova ne bi se znalo o kome se radi. Kod likova koji su nacrtani u krupnim kadrovima stvari stoje drugačije. Tu je Rosinski mogao detaljno da iscrta crte lica, tako da te slike i vinjete izgledaju fenomenalno, toliko dobro kao da se radi o umjetničkim djelima izloženim u muzejima. Najbolji primjer je naslovnica gdje je Jolan tako dobro nacrtan da se radi o jednom od najboljih crteža što smo vidjeli od Rosinskog. Kao stari nostalgičar, meni se ipak više sviđa klasični crtež iz prvih epizoda, ipak mora se reći da je ovaj način crtanja našao fanove širom svijeta i u svakom slučaju je moderniji nego raniji stilovi kojima se Rosinski koristio.


Mnogo pitanja je u priči ostalo otvoreno. Sama priča je u ovoj epizodi tako konstruisana da je moguće da uzme neki drugi tok od ovog kojeg se serijal drži posljednje dvije epizode. Jedno je sigurno, ovo definitivno nije posljednja Thorgalova epizoda, ili bolje rečeno, ovo nije posljednja epizoda ovog serijala, s obzirom da nije jasno koliko će Thorgal biti zastupljen u narednim epizodama. Kada bih mogao nešto poručiti dvojici autora ovog serijala, onda bi to bilo- vratite nam Thorgala kao glavnog lika u stripu.


Nema komentara:

Objavi komentar