srijeda, 3. rujna 2014.

Tex maxi: Blindirani vlak

Segura je španskog porijekla, izgleda da njegovi sunarodnici nisu baš u najboljim odnosima sa Meksikancima. Na strani 255 se to čak i potvrđuje u razgovoru između generala i njegovog poručnika. Vidljivo je da su Meksikanci predstavljeni kao zao narod, isto tako zlog izgleda, što je pretjerivanje na kvadrat.

Priča ima dosta nedostataka i propusta, pomalo rastegnuta na cijelih 330 stranica. Nije mi najjasnije zašto se Tex dva puta vraćao u Meksiko, mada su data objašnjenja, mislim da je ovaj potez bio sasvim nepotreban, zaustavljao je radnju u trenutku kada se trebalo da pređe na stvar. U cijeloj priči ima dosta likova, nekima od njih je dato nepotrebno mnogo mjesta, tako da se na kraju izgubio trag liku koji je trebao biti glavni negativac, a i sam preokret nije više donio toliku napetost kako je možda bilo zamišljeno.

Poručnik Alvarado je čovjek koji ima unakaženu jednu stranu licu, očigledno je lik inspirisan negativcem iz Batmanovog serijala, Two-Faceom. Barem po izgledu je šteta što on nije glavni negativac u priči, na kraju se ispostavilo da je jedan sasvim nebitan lik. General Contreras je glavni zlikovac, čovjek koji je rodoljub i koji pokušava da povrati izgubljene meksičke teritorije. Njegov svršetak na kraju jedan je od glupljih i neatraktivnijih što smo mogli da vidimo u SBE serijalima. Umrijeti zbog potresa mozga? Ima li šta gluplje za jedan neslavan kraj?! Kako se na kraju ispostavilo senator Davis je čovjek koji stoji iza cijele operacije. To već na samom početku nije bilo teško pretpostaviti, njegovo lice je bilo tako nacrtano da se moglo naslutiti da se radi o negativnoj osobi. Na kraju imamo čudan rasplet; Tex daje Davisu omču i revolver, tako da ovaj može da izvrši samoubistvo. Totalna glupost! Dati mu revolver da se sam ubije, čovjeku koji je zao i koji na duši ima mnoge živote! Bilo je jasno da će Davis to iskoristiti u pucati na Texa, mada, naš je junak bio brži i ubio je njega. Iskreno, Tex ga je mogao odmah uhapsiti, ali on je izabrao neki totalno drugi pravac. Izgleda da je autor po svaku cijenu htjeo da smakne Davisa, pa je u nedostatku inspiracije izabrao ovaj način. Von Arnim je Nijemac! Naravno da se ispostavilo da je negativac, iako su autori tokom epizode pokušavali nevješto da nas ubijede u nešto drugo. Monolok, koji je izgleda tipičan za sve Nijemce u stripovima, kao i oduran izgled, bilo je jasno već na prvi pogled o kakvom se karakteru radi.

U jednoj sceni imamo okršaj Texa, Carsona, Buta i cijele armije meksičkih vojnika. Pucalo se na sve strane, tako da su na kraju rendžeri ostali praznih pištolja, međutim, taj okršaj se desio licem u lice na razdaljini od dva metra. Postavlja se pitanje kako su Tex i ekipa mogli da pobiju pola njih, a nijedan rendžer nije čak ni okrznut. Ponavljam, distanca je bila nekih dva metra, ispaljeno je na stotine metaka. Da li su Meksikanci pucali ćorcima? Pa sve da su bili i slijepi uspjeli bi barem jednog od ove trojice da pogode.

Ne shvatam baš najbolje zašto epizoda nosi naziv “Blindirani vlak”. Kao prvo riječ “blindirani” je pogrešna, ako već onda je trebalo staviti “oklopni”. Ok, to je najmanji problem, stvar je u tome da taj oklopni voz ne igra neku veću ulogu u cijeloj epizodi i da se samo na nekoliko vinjeta pokazuje. Njegovo uništenje je takođe pomalo haotično napravljeno, nema naznaka zašto je uopšte ovo neki poseban voz a ne neki obični. Sam naslov je naslućivao i obećavao drugačiji tok priče.

Jedna od glupljih stvari u ovom stripu je to što je Sam završio u zatvoru zbog ubistva. Meksički razbojnici su spalili ljude iz jednog cijelog sela, došlo je do okršaja sa rendžerima i ovi su ih tako reći masakrirali. Sam je ubio jednog od razbojnika prilikom ispitivanja, onda mu kaže Tex da će svjedočiti u njegovu korist. Mislim, o čemu se ovdje radi? Zašto su Sama predali šerifu poslije pokolja koji su zajedno napravili? Totalno neuvjerljivo i glupo.

Zamjerka Ortizu je što je slabo pazio na proporcije, neki od likova izgledaju poput King Konga. Pretjerano veliki i razvijeni, u poređenju sa ostalim likovima izgledaju kao ormari. Treba samo da se uzme omjer razlike u proporcijama između Texa i meksičkog pastira, pa onda da se uporede Tex i Sam. U tom slučaju bi Sam trebao otprilike tri metra da bude veći od pastira. Ortizov stil me podsjeća na Chiarollin, razlika je u tome što Texu više odgovara ovaj stil crteža nego Zagoru. Ono što je na mene ostavilo dobar utisak je sjenčenje, pogotovo u scenama sa kišom. I pored nekih nelogičnosti, Ortiz je najsvjetlija tačka u ovoj epizodi.


Jedna od mnogih epizoda gdje se sukobe Tex i razbojnici, bez nekih elemenata što bi učinili ovu priču posebnom i izdvojili iz mase drugih. Nema mnogo teksta, srećom, pa je zbog toga ovo lako čitljiv strip. Posljednje što bi jednoj ovakvoj priči trebalo bili bi kilometarski dijalozi.

Nema komentara:

Objavi komentar