srijeda, 3. rujna 2014.

Komandant Mark: Priča o Komandantu Marku

Zamišljen kao serijal koji bi trebao biti vrhunac karijere tria EsseGesse, Komandant Mark je trebao biti perfektan strip i najveći njihov uspjeh do tada. Kapetan Miki i Veliki Blek su naprosto harali pedesetih godina dvadesetog vijeka, imali su veću popularnost i bolju prodaju od konkurenata poput Tex Willera. U toku vremena trio nije bio baš posve zadovoljan sa Blekom, vidjeli su u njemu mnoge nedostatke i htjeli su da stvore jednog junaka na sličnu temu ali savremenijeg i perfektnijeg, tako je i nastao Mark, kao bolja Blekova verzija. Mark je šarmantniji, ljepši i obrazovaniji od Bleka, koliko god to čudno zvuči s obzirom da je odrastao među Indijancima. Naravno, i on je jedan od nepobjedivih junaka, djelimično zbog toga što je nastao u vremenu gdje su ljudi imali za idole heroje koji ne gube, slabosti junaka se nisu opraštale, sasvim obrnuto od onoga što se danas cijeni. Iako je i ovaj junak imao vjerne pratioce koji su bili zaduženi za humoristične scene, Mark je bio nešto ozbiljniji od svoje velike braće, barem sa tadašnje tačke gledišta. Dobar izgled je očigledno trebao biti magnet i za žensku publiku, kao i ljubavna priča između glavnog junaka i njegove vjerenice. Pored svega toga ne može se reći da je strip uspjeo da nam ponudi nešto novo, vremena su se mijenjala i publika je postajala zahtjevnija. Markov najveći problem je upravo taj što u toku vremena, od postanka pa sve do 1990. godine, nikad nije napravio korak naprijed, nije evoluirao kao Zagor i Tex, već je nudio iste priče i to na gotovo isti način cijelo to vrijeme. Blek je na našim prostorima imao kultni status, bio je jedan od najbolje prodavanijih stripova, Mark nikad nije mogao da dođe do tog uspjeha. Rekao bih čak da je bio jedan od slabije uspješnih serijala, iza mnogih drugih junaka ZS i LMS.

Ovaj jubilarni stoti broj nam nudi odgovore na mnoga pitanja, prije svega otkriva prošlost Komandanta Marka, njegovo djetinjstvo i možemo da vidimo kako je upoznao svoje vjerne prijatelje. Saznajemo da je on francuskog porijekla, dijete plemića koji su u napadu na brod izgubili život. Čovjek koji ga je spasio je ujedno bio i njegov novi otac, pružio mu je svu ljubav kao da je njegov vlastiti sin. Njih dvojica su zajedno ostali među Indijancima, tu je Mark stekao sve svoje sposobnosti, i naravno, uvijek je bio najjači i najspretniji od svih ostalih. Očuh ga je podučavao drugim stvarima, tako da je Mark postao obrazovan i spretan mačevalac. Englezi već od ranog djetinjstva igraju važnu ulogu u njegovom razvitku, ne samo da su ubili njegove prave roditelje, već su pred njegovim očima objesili i njegovog novog oca. To objašnjava mnogo toga, mržnju prema Englezima i želju da se osveti i bori za slobodu američkog naroda. Kao Mark Vuk, nadimak koji je dobio od Indijanaca, osnovao je družinu oko sebe i sagradio tvrđavu na jezeru Ontario, tako su postali neumorni borci za pravdu i slobodu, Vukovi sa Ontarija. Svoje najbolje prijatelje, Žalosnu Sovu i Bluffa, upoznao je u to vrijeme, mada je na početku mislio da su mu obojica neprijatelji, tako da je došlo do fizičkog sukoba prije nego što su sklopili prijateljstvo. Betty, njegova vječita vjerenica koju je oženio u posljednjoj epizodi, već je od ranog Markovog djetinjstva imala važnu ulogu u njegovom životu. S obzirom da su se upoznali kao djeca, moglo bi se reći da je Mark u svom životu imao samo jednu ženu, međutim, svi oni koji su čitali njegove avanture znaju da su se sa vremena na vrijeme pojavljivale i druge žene sa kojima su padali vatreni poljupci, tako da nije čudo što je Betty bila izrazito ljubomorna.

EsseGesse su nam dali u ovoj epizodi jednu vrstu prerađene Blekove biografije, mnogo je podudarnosti između njegovog i Markovog odrastanja. Vidni su mnogi nedostaci na crtežu, na primjer u jednoj borbenoj sceni jedan Englez stoji direktno iza Marka i puca mu u leđa. Nije se desilo ništa, naredna vinjeta ignoriše tu scenu i Mark ostaje nepovrijeđen. U stripu se odmah mogu da razaznaju pozitivci od negativaca, oni koji su zli imaju neki ludački pogled i zube kao fasadne cigle. Iako su trojica ljudi radili na serijalu steče se utisak da ih je trebalo biti duplo više, vinjete su većinom siromašno nacrtane bez velikih detalja. Patetične scene su očajno dočarane, većinom predstavljene kod likova sa jednom velikom krokodilskom suzom. Kod Bleka je Mitton sa svojim crtežom doveo serijal do jednog višeg nivoa, vizuelnog nivoa koji Mark nikad nije imao.


Svaki junak ima svoj početak, neki od njih i kraj. Ova priča nam nudi mnoga objašnjenja iz Markovog djetinjstva i mladosti. Iako priča nije ništa posebno, radi se o najvažnijoj epizodi iz cijelog serijala.

Nema komentara:

Objavi komentar