srijeda, 3. rujna 2014.

Dylan Dog: Veliko đubre

Sve se na ovom svijetu mijenja, osim dobrih i loših djela. Ona nas prate kao što tijelo prati sjena.

Dosta konfuzna epizoda, postavlja mnoga pitanja od kojih na samo nekoliko njih imamo odgovor, ostatak je prepušten nama da zamislimo kako i šta je moglo biti. Ono što mi je prvo upalo u oči je to da je De Nardo pokušao malo da se igra Sclavija, pogotovo dodirujući se Dylanove ličnosti, mada ostaje upitno koliko je to svjesno uradio. Uvijek sam mislio da su te stvari dozvoljene, ili možda bolje rečeno rezervisane za Sclavija i Barbato, ostali tek u dozvoljenim granicama mogu da dodiruju dublje u Dylanovu ličnost. Jedna od prvih stvari koja me natjerala da pomislim da se otišlo predaleko je činjenica da sam pomislio da je veliko đubre u stvari Dylan, pored toga što se glavni negativac u ovoj epizodi naziva tim nadimkom, neki elementi su se sami nametnuli da pomislim tako. U stripu ima jedna sporna situacija, to je momenat kada Čik na 92 stranici prebacuje Dylanu da je ubio njegovu djevojku Harijet, prije svega prva scena na sljedećoj stranici ostavlja jedno otvoreno pitanje na koje nismo dobili odgovor, scena kada Čik kaže da Harijet nije znala da vozi auto. Sav zbunjen otišao sam odmah na početak epizode, tačnije na 11 stranicu, da pogledam još jednom kako je došlo do nesreće. Harijet je srela Dylana na cesti, ukrala mu auto i napravila poslije sudar i poginula. Ipak, ono prvo što mi je zapalo za oči je to da nam se ovdje ne pruža priča iz autorove već iz Dylanove perspektive, tj. on priča svojoj aktuelnoj djevojci Morin šta se desilo. S obzirom da se to nije do kraja razjasnilo, ostavilo me totalno zbunjenog, kako je Morin mogla ukrasti auto ako nije znala da vozi? Zašto nam autor nije prikazao taj dio priče iz retrospektive ili autorskog ugla već nam je dao u vidu Dylanove priče? Da li je Dylan ovdje lagao? Da li bi bilo moguće da je on sreo Harijet na cesti, povezao je i napravio sudar u kojem je nesretna djevojka nastradala, onda je svjestan krivice izmislio priču za policiju da bi se riješio opravdane krivnje, a znajući da ima Blocha na svojoj strani nije mu bilo teško prodati priču u kojoj niko neće postavljati suvišna pitanja!? De Nardo, šta nam uradi, zar si morao u ovom dijelu cijelu priču toliko zakomplikovati i ostaviti nas da umremo glupi? Zaista iritantno, ali ta jedna scena, koju možda neki nisu ni zapazili, natjerala me je da dugo vremena poslije čitanja još uvijek razmišljam o ovom stripu i tražim neko logično objašnjenje. Ukoliko je Dylan stvarno bio taj koji je sjedio za volanom, onda se naslov može odnositi na njega, indirektno, ali ipak se može u tom slučaju reći da je u stvari Dylan to veliko đubre.

Pored te kontroverzne scene ima još dosta stvari u kojima je autor Dylana prikazao kao ne baš tipičnog junaka. Najmarkalnija stvar je vjerovatno to što je Dylan prikazan kao ljubomoran tip, čovjek koji je namirisao Čika kao suparnika kojem nije dorastao. Tu se pojavilo njegovo poznato peto i po čulo, upravo ovdje sam po prvi put posumnjao da ga on uopšte ima. Situacija kada se u našem okruženju pojavi neki tip koji dobro izgleda, džentlmen, zna sa ljudima i ženama, ukratko čini nam se da je superiorniji od nas, to je vjerovatno nešto što smo svi mi doživjeli ili smo barem mislili da je tako. Čik je tip koji je dopadljiv svima, čak je i očigledno da se sviđa i Dylanovoj vjerenici Marion, koja na indirektan i ironičan način prebacuje Dylanu da bi trebao postati više kao Čik, te ostavlja utisak da naš junak nije dovoljno dobar za nju, nije kao Čik koji je idealan tip. Te scene još više utemeljuju i stvari kao što je kada doktor Dreksler napada Dylana u jednom restoranu, nije se propustila nijedna situacija u kojoj Dylan ne ispada kao teži kreten. U redu, kasnije saznajemo da iza te sramotne scene stoji Čik, on je čovjek koji je držao konce u rukama, ipak činjenica ostaje da se Dylan još jednom izblamirao. Čik je od samog početka prikazan kao tip koji je u svakom pogledu bolji od Dylana, tu jedino zamjeram autoru što je na kraju okrenuo priču i dao nam finiš koji smo dosta puta do sada vidjeli, izvukao je na neki način Dylana iz afere i prikazao nam ga pozitivnijeg od svog konkurenta. Iskreno rečeno, bolje bi bilo da se krivica prebacila na neku treću osobu i da je naš junak jednostavno naletio na jednog suparnika koji je bolji od njega. Da je to bio slučaj ova priča bi dobila sve desetke, ovako zbog poznatog šablona na kraju, cijela epizoda dobiva jedan veliki minus.

Antijunak, glavom i bradom
Svi oni koji misle da je Dylan Dog idealan muškarac za jednu ženu, dobili su ovdje kontru od De Nardoa. Izgleda da je on na prvi pogled magnet za žene, zgodan, visok, zanimljiv i pomalo tajanstven, međutim, kada veza postane duža, on postaje dosadan. Ograničenost se vidi kada svaki put kada ga Morin pita šta bi mogli raditi u izlasku, on uvijek ima samo dvije ideje - pica i kino. To se moglo primjetiti i u ranijim epizodama, međutim, ovdje je to autor vješto stavio u scenu kao monotono i dosadno, nešto što odbija svaku ženu kada se ide tim tokom na duže vrijeme. Imam osjećaj da je De Nardo to namjerno uradio, možda i zbog toga što je i sam sit toga da žene vide u Dylanu idealnog muškarca, kao da je htjeo da mu udari ovom epizodom pečat gdje su njegove granice. S neke strane je u pravu, muškarac bez ideja teško će moći na duže vrijeme da zadrži pored sebe idealne, zahtjevne i ljepe žene, to je realnost. Ako ću biti iskren, meni se ne sviđa ta nijansa koja je nametnuta Dylanu u ovoj epizodi, jer to je samo jedan od elemenata koji se spajaju u jednu cjelinu da je u stvari upravo Dylan to đubre o kojem se radi u ovom stripu. Pomalo sam iznenađen da su glavni urednici dopustili u ovolikoj mjeri kritiku nad Dylanovim likom, za moj ukus i previše, ali kako sam već rekao, kada se već počelo sa time, onda se trebalo ići do kraja bez naglog kontrasta u samom finišu. Osobine koje smo u ovoj epizodi otkrili, ili bolje rečeno kojih smo tek sada u ovoj mjeri postali svjesni, objašnjavaju i to zašto Dylan u svakoj epizodi ima drugu djevojku i zašto nije sposoban da ih zadrži na duže vrijeme. Sigurno da je to dobro objašnjenje, ali kao što rekoh, za mene kojem je Dylan Dog drag junak, previše ekstremno.

Nešto interesantno što sam zapazio na samom početku epizode je način na koji Morin pripovjeda, sjedi na stolici dok je oko nje cijeli prostor u bijeloj boji, tj. praznina. Nije bilo teško zaključiti da je mrtva, to je bilo neupitno tokom cijele epizode, interesantnije je bilo saznati kako je došlo do toga. Te scene su me podsjetile vizuelno na Mila Manaru, u više stripova je imao slične sekvence. Kadrovi, način na koji se lik obraća i sam crtež je vjerovatno inspirisan maestrovim ranim djelima.

Nešto što mi je bilo posebno nametnuto je scena u kojoj Bloch naziva Dylana sinom. Od kada se to desilo prvi put u jubilarnom 200 broju, nije moralo da se na ovaj način ovdje ponovi. Najviše mi je zasmetalo način na koji je to Bloch rekao, nije bilo emotivnih scena između njih dvojice neposredno prije ili poslije ovog kadra, tako da je ispalo iznenadno i neuvjerljivo. Ti momenti bi trebali da se čuvaju za posebne epizode u kojima njih dvojica imaju primarnu ulogu, ako se tako nešto ponavlja tek tako iz epizode u epizodu bez emotivne povezanosti, onda je promašen smisao i ispada previše nametljivo.

Bigliardo je obavio zaista odličan posao, izuzetno dobro je nacrtao i kadrirao strip. Emocije su dobro prikazane i dinamika crteža prati cijelu priču. Teško je reći u kojoj mjeri je crtež odgovoran za kvalitet ove epizode, ali mislim da je on upravo bio prava osoba za ovu priču. Brutalne scene su u ovom stripu rijetke, ako ih i ima, nisu direktno prikazane ili su zamračene. Mislim da je bilo u redu da Biglirado te scene na taj način prikaže, ovo nije slašerska već psihološka epizoda, nije morala imati i elemete koje treba čuvati za neku drugu priču koja se više bavi tom tematikom, inače bi nam neke stvari postale dosadne ukoliko su često prisutne. Angelo Stano, po meni najbolji crtač naslovnica u SBE, ovoga puta nije pustio maštu na slobodu i podario nam jednu od fenomenalnih naslovnica. Na žalost, ovoga puta naslovnica je neatraktivna i mogla je u svakom pogledu da bude bolja. Pomalo mi je žao zbog toga jer kvari ukupnu ocjenu, ali tako je kako jeste.


Ova epizoda je obavezna za pročitati. Vidjećemo Dylana u jednoj odbojnoj ulozi, ako se prepustimo mašti, možda i više nego što nam je drago. Šteta što je finiš izveden tako kako jeste, inače bi se radilo o jednoj od najboljih epizoda uopšte.

Nema komentara:

Objavi komentar