srijeda, 3. rujna 2014.

Caravan: Pobunjenik

"Bilo je to jednom, davno, u životu još ljepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati." Prva epizoda je jedno od najprijatnijih iznenađenja posljednjih godina koje smo dobili iz izdavačke kuće SBE. Uzet je jedan novi pravac pripovjedanja i skrenulo se sa puta koji važi kao tipični Bonelli, u smislu pripovjedanja i već nam poznatog šablona strip junaka. Caravan je serijal koji je unio pravo osvježenje na našu strip scenu, prije svega što mu daju priliku i ljudi koji su navikli samo na SBE stripove pa tako imaju šansu da okuse i nešto drugačije od provjerene izdavačke kuće. Radi se o “road stripu”, kako i sam naziv govori, međutim ono što je najvažnije je to da su likovi serijala u centru pažnje, a ne natprirodni događaji.  Ova druga epizoda je u znaka poznatog filma “Easy Rider” iz 1969. godine. Očigledno da je autor Medda veliki fan ovog filma pa je odlučio da napravi neku vrstu hommagea u ovoj epizodi. Meni lično se nije baš najviše dopao taj pravac, možda zbog toga što nisam baš neki veliki fan tog filma kao ni motora.

Lik Stegera, koji je najvažnija sporedna uloga u ovoj epizodi, je inspirisan ulogom Dennisa Hoppera iz filma “Easy Rider”. Rebel, cool i u potrazi za samim sobom, otprilike ima i iste osobine kao i lik iz filma. U stripu se ne pokušava da napravi kopija filmskog glumca, to se najbolje vidi jer se Hopperovo ime spominje više puta kao i pomenuti film, radi se više o tome da je Steger očigledno opsjednut načinom života njegovog filmskog idola pa je odlučio i sam da postane kao on. Mislim da je Medda uveo ovaj lik i iz jednog drugog razloga, a taj je da pokaže kako je to kada ljudi iskaču iz čopora, šta se dešava kada se sami oslobode svih pravila i najvažnije kako njihova okolina reaguje na to. U svakom slučaju neslavan završetak ovog lika u stripu, imam osjećaj kao da nam je ostavljena poruka da se ne može protiv više sile, bez obzira o čemu se radi. Da li je sopstveno zadovoljstvo da čovjek ostane vjeran samom sebi stvarno vrijedno da se sve rizikuje, pa čak i sopstveni život? Mi ćemo na to pitanje odgovoriti svako za sebe jer ne razmišljamo svi isto o takvim stvarima.

Ova druga epizoda ima manje aktuelnih događaja, više se radi retrospektivi kako je došlo do određenih stvari koje se dešavaju u stripu, kao i upoznavanje sa drugim likovima iz serijala osim onih glavnih. Meni lično bi se više dopalo da su upravo glavni likovi, tj. familija Donati, više u fokusu priče, da saznamo više o njima i njihovom karakteru. Glavni likovi izgledaju pomalo napušteno, možda i zbog toga što se radi o jednoj normalnoj familiji koja prije ovih događaja nije se isticala posebno u moru jedne prosječne američke familije. Ipak, ima tu dosta mjesta za žongliranje i nadam se da će nam iduće epizode ponuditi više u tom pravcu.

Familija Donati izgleda na prvi pogled, kao što sam već rekao, jedna tipična američka familija savremenog doba. Otac ima normalan posao, majka brižna i dobra domaćica, sin se bavi sportom i ide u školu i naravno ne smije da nedostaje i drugo dijete ženskog roda. Ostavljaju utisak normalne porodice gdje se svi međusobno vole, mada manje nesuglasice su tu, kao i u svakoj familiji. Nekome se možda sve to čini dosadno, međutim možda je upravo pravi pogodak da su takvi likovi u centru pažnje, normalni ljudi koje srećemo u svakodnevnici. Kao što možemo da primjetimo, svijet stripa je prepun superjunaka, ljudi sa nevjerovatnim sposobnostima i drugim osobinama što ih odvajaju od mase, ovdje to nije slučaj. Ne znam još šta nam nose buduće epizode, ali barem za sada stvari tako stoje. Naravno, pratiti jednu takvu familiju u svakodnevnom životu bi bilo i više nego dosadno, zbog toga je autor primjenio odlično sredstvo da napravi jednu zanimljivu priču a to je da se jedna takva familija ubaci nepripremljena u vanrednu situaciju pod ekstremnim uslovima. Siguran sam da će nam serijal ubuduće pružiti još dosta toga, ne samo kada se radi o familiji Donati, već i ostalim likovima iz karavana, jer upravo te ekstremne situacije dovode ljudske prikrivene osobine na površinu, što se moglo primjetiti i na pojednim likovima u prvoj epizodi kada npr. jedan normalan čovjek iz jedne sekunde u drugu postaje ubica ili je spreman da ubije, nešto što mu pod normalnim životnim uslovima možda nikad ne bi palo na pamet.

Cijela priča me dosta podsjeća na jedan drugi strip koji je trenutno jedan od najpoznatijih u svijetu, “The Walking Dead”. Ovdje, kao i u TWD, imamo obične ljude u posebnoj situaciji te ti i njihovo ponašanje stoji u centru pažnje.

Još jedna paralela koja se može povući između ova dva serijala je karavan, u TWD su likovi takođe stalno u pokretu i prisiljeni da se sele sa jednog mjesta na drugo. Scene kada su naši likovi došli u logor podsjetile su me na sličnu situaciju koju su prošli i protagonisti iz TWD. Možda je malo previše bahato porediti ta dva serijala, međutim ostaje činjenica da određena sličnost postoji.

Strip se sastoji tako reći iz tekstova, mnogo teksta i to ne samo dijalozi. To je nešto što bi moglo da uplaši jednog prosječnog čitaoca Bonelli stripova, međutim ti tekstovi su izuzetno dobro napisani i nisam niti jedne sekunde imao osjećaj da me smaraju, kao što to zna biti slučaj kod nekih drugih likova iz izdavačke kuće SBE. Prednost tih tekstova je i u tome da se stripovi ne mogu brzo da pročitaju, tako da čovjek na kraju ima osjećaj da zna da nije džaba bacio pare na nešto s čime je gotov za pola sata.

Crtež u ovoj epizodi ne drži nivo prethodne epizode, prije svega likovi su mogli bolje da se nacrtaju. Primjeti se da crtanje nije izvedeno na brzinu pod pritiskom termina jer je crtež izuzetno bogat na detaljima, takođe je kadriranje i više nego dobro. Za razliku od crteža, naslovnica je fenomenalno nacrtana, najbolji magnet da privuče potencijalne kupce.


Caravan je strip koji se opasno približuje izrazu “grafičke novele”, strip s kojim je SBE definitivno prešao iz jeftine zabave za teenagere u područje zrelog štiva za zahtjevnu publiku.

Nema komentara:

Objavi komentar